Zapad izazvao „savršenu oluju“: Kakav energetski šok čeka planetu i kako će proći Balkan?

Scenario „savršene oluje“ koja bi ove zime zbog situacije sa energentima mogla da pogodi, prije svih Evropu, vrlo je realan i nije posljedica samo ukrajinske krize, već dešavanja u protekloj deceniji kada su političari previše počeli da se miješaju u energetiku, smatra energetičar Miloš Zdravković. Hoće li se i Srbija naći u središtu te vjetrometine?

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će u narednih nedjelju dana do detalja predstaviti šta se sve preduzima kako bi se na vrijeme pripremili za predstojeću zimu u kojoj nas, s obzirom na situaciju sa energentima u svijetu, po njegovoj ocjeni, čeka „savršena oluja“.

Sa njegovom ocjenom, da sve ide u lošem smjeru, saglasan je i Zdravković, ističući da dod toga nije došlo preko noći i sa ukrajinskom krizom. Teren nadolazećem „nevremenu“ su, po njegovom mišljenju, podastrli političari, jer energetika je, kako kaže za Sputnjik, najveći biznis na planeti.

Političari pripremali teren za oluju

Naš sagovornik ističe da se, kada su političari prije deset godina počeli da donose zakone i strategije, vidjelo se da to ide u lošem smjeru.

„Prije svega kada su donosili strategije da Evropa počinje da se snabdijeva tečnim gasom da smanji zavisnost od ruskih energenata, naročito gasa. Jedna stvar je spisak lijepih želja, a druga stvar su realne mogućnosti. Nas ne čeka samo „savršena oluja“ što se tiče gasa, nafte, već i električne energije“, upozorava Zdravković.

On podsjeća da je prije 12 godina Evropa krenula u razvoj kapaciteta za širenje temrinala za tečni prirodni gas (LNG), ali se vrlo brzo pokazalo da je LNG neuporedivo skuplji nego gas iz sjevovoda. Tečni gas proizveden metodom frakinga u Americi, kako zbog skuplje tehnike proizvodnje, tako i zbog toga što je zbog transporta dva puta trebalo mijenjati njegovo agregatno stanje, bio je totalno neisplativ za veliki kapital koji je zbog toga uspijevao da odloži odluke političara.

Nisu slušali struku

Potom je, nastavlja on, uslijedila zelena agenda Evrope, koja je zbog zagrijevanja Zemlje odlučila da smanji upotrebu nafte i uglja. Realne mogućnosti da se to postigne bile su u većoj upotrebi gasa i nuklearne energije.

Nažalost, evropski političari nisu slušali struku, nego su stopirali razvoj nuklearne energije, a na račun gasa počeli su da se bave obnovljivim izvorima energije koji su na energetskom tržištu prisutni sa nekih 20 odsto, ali više od toga ne mogu. Razlog je što nisu pouzdani, što električna energije tako dobijena ne može da se skladišti i sve to je krajem prošle godine rezultiralo nikad većom energetskom krizom u Evropi od Drugog svjetskog rata“, kaže naš sagovornik.

Tako se, kako dodaje, ispostavilo da Evropa ne može bez termoelektrana, da ne može bez ruskog gasa, ni bez nuklearnih elektrana. Njemačka kao vodeća privreda Evrope, koja se odrekla uglja i nuklearnih elektrana, ovu 2022. godinu će, prema podacima Međunarodne agencije za energetiku, prvi put da završi kao neto uvoznik električne energije.

Ukrajinska kriza tek na kraju

Tek na kraju je došla i ukrajinska kriza i šest paketa sankcija Zapada uvedenih Rusiji zbog specijalne operacije u Ukrajini samo su produbile energetsku krizu, ističe Zdravković. Tako je, podsjeća on, početkom marta cijena gasa izašla na najveću u istoriji  3600 dolara za hiljadu kubnih metara. Potom je pala, ali je i dalje mnogo veća od hiljadu dolara za hiljadu kubika gasa.

„Predviđanja stručnjaka kažu da će gas u Evropi biti oko 3000 dolara za hiljadu metara kubnih. Norveški stratezi, a Norveška je drugi najveći snabdjevač Evrope i gasom i naftom, predviđaju da će gas koštati čak 3500 dolara ove zime. Kada sve to uzmemo u obzir i da ekonomska moć Amerike i njihovo blagostanje počiva na vrijednim Amerikancima i jeftinim energentima jasno je da će SAD da ne bi porasla cijena energenata ograničiti izvoz u Evropu i na druga tržišta“, ocjena je sagovornika Sputnika.

On uz to napominje da, s druge strane, imamo brzorastuće ekonomije Kine i jugoistočne Azije, tako da je Kina pretekla SAD kao država koja najviše troši energije i energenata. Evropa i SAD ukupno koriste 35% svjetskog energetskog kolača, napominje inžinjer elektrotehnike.

Roba uvijek nađe kupca

„Jednostavno, druga tržišta rastu. Izvoznici, odnosno proizvođači energenata imaju mogućnost da ih prodaju na drugim tržištima i kad imate robu koja je kurentnta, cijene rastu. To će prouzrokovat drastičan skok cijena energije, prije svega u Evropi i to gasa i električne energije. Nafta je već berzanska roba, ali opet, rastuće ekonomije su dovele do toga da je cijena nafte opet skočila i Evropa i svijet moraju da zaborave na eru jeftine energije i energenata“, izričit je on.

I Srbija sa drugima dijeli sudbinu svjetskog tržišta energenata, kaže on. S jedne strane je, kako ističe, loša situacija sa Elektroprivredom Srbije koja je na koljenima i trebaće vremena da stane na noge, ali je, s druge strane, dobro to što smo zemlja na tranzitnoj gasnoj ruti i imamo siguran način snabdijevanja gasom preko kraka gasovoda Turski tok, uz dodatnu mogućnost dobijanja gasa preko Mađarske.

Što se nafte tiče dobro je što smo izuzeti iz četvrtog paketa sankcija Rusiji koji se odnosi na biznis ruskih firmi u evropskim zemljama koje nisu u EU, s obzirom na to da je Naftna industrija Srbije većinski u vlasništvu ruskog Gasproma. Tako i dalje naftom možemo da se snabdijevamo preko naftovoda Janaf. Mogao bi nas eventualno pogoditi šesti paket sankcija koji se odnosi na naftu koja se doprema brodovima, ali opet i tu, smatra sagovornik Sputnika, ima izlaza.

On ističe da se Janaf kroz Hrvatsku račva u više pravaca od kojih jedan ide u Mađarsku i povezan je sa naftovodom Družba. Odatle bi opet mogli da dopremamo rusku naftu koja nije pod sankcijama. Uvijek postoji i mogućnost kupovine i iračke, kazahstanske, norveške nafte i kada je nafta u pitanju nećemo biti ugroženi. Može da nas ugrožava samo cijena nafte jer će onabiti veća nego prethodnih godina, ali tu dijelimo sudbinu svih ostalih.

Gdje je Srbija

Kada je gas u pitanju nedostaju nam skladišta, ali je, kaže, dobar potez što smo ušli u aranžman sa Mađarskom da koristimo njihovo skladište. Po tom sporazumu tri miliona kubika gasa dnevno možemo da povučemo u oktobru i novembru. U decembru i januaru bismo mogli da povlačimo šest miliona dnevno, a u februaru i martu tri. Sa gasnim skladištem koji imamo zajedno sa Rusima u Banatskom dvoru iz koga možemo da povlačimo oko pet miliona kubika dnevno, Srbija može da zadovolji većinu svojih potreba, ocjena je Zdravkovića. On napominje da su naše potrebe ljeti do 4,5 miliona kubika dnevno, a zimske, zavisno od spoljašnje temperature, između 10 i 15 miliona kubika.

Po riječima Vučića, Srbija ne bi trebalo da ima problema u snabdijevanju energentima, osim ako se nešto ne dogodi pa da gas bude i do 5.000 dolara za hiljadu kubnih metara ili da nafta poskupi na 170 dolara po barelu. Sudeći po cjeni Zdravkovića, ali i evropskih stručnjaka za energetiku, to je ipak manje vjerovatan scenario pa bi Srbija ipak mogla da se nada da se baš neće naći u središtu energetske oluje.