Od njegovih drama danas su sačuvane samo komedija Alžirske dogodovštine i tragedija Opsada Numansije, njegovi poznati romani su Pustolovine Persilesa i Sihismunde i Galateja, kao i ljubavne, pastoralne, zatim pjesme po ugledu na narodnu poeziju kao i pjesme o pjesmama i pjesnicima.
Danas je Servantes, mahom, poznat kao pisac djela Don Kihot (ili Veleumni plemić Don Kihot od Manče) koji je, do sada, preveden na više od 140 jezika i dijalekata, a posle Biblije je najprevođenija knjiga na svijetu. Ovaj klasik zapadne književnosti često se smatra i prvim modernim romanom i najboljim djelom fikcije ikada napisanim.
Roman govori o sredovječnom španskom plemiću Alonsu Kihanu koji živi dosadnim životom u nekom malom mjestu u Manči. Vrijeme krati čitajući viteške romane i vjeruje da je svaka riječ u njima istinita, iako su dani viteštva odavno prošli, a mnogi događaji opisani u njima realno nemogući. Od toliko čitanja on malo skrene pameću i odluči da se proglasi lutajućim vitezom Don Kihotom od Manče i krene da traži avanture poput onih o kojima je čitao.
Evo nekoliko zanimljivih činjenica o ovoj knjizi i njenom autoru:
Servantes je na ideju o romanu došao tokom svog boravaka u zatvoru. Kao skupljaču poreza za špansku Krunu Servantesu su se nekoliko puta potkrale sitne greške u računu zbog kojih je čak dva puta završavao u zatvoru u Sevilji. Vjeruje se da je tamo došao na ideju da napiše priču o šašavom vitezu.
Don Kihot je imao snažan uticaj na književnike o čemu svjedoče direktne reference na ovaj roman u djelima Tri musketara Aleksandra Dime, Avanture Haklberi Fina Marka Tvena i Sirano de Beržerak Edmonda Rostana. Ovo je dovelo i do kovanice „kihotski“ koja se često upotrebljava u literaturi.
Čuveni njemački filozof Artur Šopenhauer naveo je Don Kihota kao jednog od najbolja četiri romana ikada napisanih.
Servantes ime svom junaku daje po imenu ujaka njegove supruge. Vjeruje se da ujak Alonso nije inspirisao samo imenom već i cjelokupnom pojavom i karakteristikama.
Prvi dio romana je bio toliko popularan da je doživio i apokrifni Drugi dio Don Kihota autora Alonsa Fernandesa de Aveljanede što je najvjerovatnije bio pseudonim autora koji je želio da ostane anoniman.
Ovaj lažni nastavak je podstakao Servantesa da ubrza rad na drugom dijelu romana. Bio je toliko bijesan zbog ove prevare vezane za lažni drugi dio romana da je u prologu nastavka vrijeđao plagijatora i tvrdio da je taj lažni nastavak lošeg kvaliteta i da autor nije razumio originalne likove i priču.
Uprkos velikoj popularnosti koju je roman Don Kihot gotovo odmah postigao Servantes od njega nije zaradio mnogo novca. Naime, u 17. vijeku nije bio običaj da autori dobijaju tantijeme za svoja objavljena djela. Ovo je posebno bolno za Servantesa jer je Don Kihot vjerovatno najprodavaniji roman svih vremena. Procjenjuje se da je ovaj roman, do sada, pročitalo 500 miliona ljudi. Ovo ga čini najprodavanijim romanom na svijetu koji daleko iza sebe ostavlja Priča o dva grada Čarlsa Dikensa sa 200 miliona prodatih primjeraka i Tolkinov Gospodar prstenova sa 150 miliona prodatih primjeraka.
