Potpredsjednik Vlade Crne Gore Aleksa Bečić saopštio je prekjuče da je, u prvih 100 dana rada ove Vlade, posebna pažnja posvećena jačanju sektora bezbjednosti.
Prema njegovim riječima, Vlada se odlučno suprotstavila narko kartelima, mafijaškim strukturama i njihovom prodoru unutar institucija sistema.
„Naše akcije u ovom periodu dokaz su potpune posvećenosti Crne Gore borbi protiv ovih pojava. Važno je istaći da, uprkos pojedinim političkim performansima koji teže stvaranju pogrešne percepcije stanja u sektoru bezbjednosti, rad velikog broja časnih i profesionalnih službenika doprinosi svakodnevnoj borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Zasluge za odlične rezultate u bezbjednosnom sektoru pripadaju upravo njima, iako se njihov trud često nevidljivo odvija iza buke javne scene“, naveo je Bečić u saopštenju.
Potpredsjednik Vlade je podsjetio i da su, u proteklih 100 dana Vlade, gotovo svakodnevne bile akcije, procesuiranja i hapšenja.
On je naglasio i da „nije bilo privilegovanih i zaštićenih, ni kriminalnih grupa, ni kriminalaca, ni lokala, područja, da država vraća svoju snagu i da konačno svi osjećaju strah od države”.
Sektor za borbu protiv kriminala podnio je, naglašava Bečić, oko 1000 krivičnih prijava u protekla tri mjeseca, u oblasti opojnih droga 54 krivične prijave, zaplijenio oko pola tone opojnih droga, uhapsio poznatu grupa iz Bara koja se tereti za krijumčarenja i druga krivična djela, zaplijenio oko 600 000 paklica cigareta, procesuirao na desetine lica iz oblasti korupcije, poreskih utaja, pranja novca, trgovine ljudima, kao i više policijskih službenika.
No, kada je riječ o sektoru bezbjednosti i tome što je po pitanju njegovog jačanja urađeno u 100 dana rada ove Vlade, činjenice govore skroz drugačije.
Naime, Vlada, kao i ministri koji kadriraju sektorom bezbjednosti, nisu uspjeli za više od 100 dana ni da se dogovore ko će biti novi direktor Uprave policije.
Da stvari budu gore, zbog partijskih kalkulacija i proračuna, ne samo da nisu uspjeli naći kadrovsko rješenje za v.d. direktora, nego premijer Milojko Spajić uporno odbija da to pitanje stavi na dnevni red neke od sjednica, a mala je vjerovatnoća da će to uopšte iučiniti u skorijem periodu.
Kakos u nam potvrdili brojni sagovornici iz bezbjednosno-obavještajnih krugova, nagađanja da su u pitanju zakulisne igre, kako bi Spajić kontrolisao makar dio bezbjednosnog sektora koji je u potpunosti pripao Deokratskoj Crnoj Gori Alekse Bečića, realnost su funkcionisanja ove Vlade.
Za to vrijeme, poziciju direktora Uprave policije, jednog od najvažnijih stubova bezbjednosnog sektora svake iole ozbiljne države, pokriva lice čije se djelovanje u proteklom periodu, zbog navodnih konekcija sa pojedinim licima iz organizovanih kriminalnih grupa, izuzetno problematizuje.
Još jedna od stvari koja je, s više aspekata, izuzetno problematična je i to što glavnu riječ oko kadrova u Vladi, pa samim time i u sektoru bezbjednosti, vodi ujak premijera Spajića, Sreten Kankaraš koji je kandidat i za direktora ANB-a.
Pored toga, jednog od ministara, kojeg nazivaju i „džokerom mafije”u ovoj Vladi, optužen je na Odboru za bezbjednost i obranu, od strane načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, da je imao kontakte sa članovima organizovanih kriminalnih grupa.
Taj ministar na pomenutoj sjednici nije ni negirao kontakte sa navodnim kriminalcima, već nemušto rekao da nije znao da su članovi organizovanih kriminalnih grupa.
Mada, čak i da je tako, odnosno da Milović zaista nije znao da su određena lica članovi kriminalnih grupa, a što je po svemu sudeći malo vjerovatno, to problematizuje rad Agencije za nacionalnu bezbjednost. Konkretnije, rad Odsjeka za kontraobavještajnu zaštitu koji je dužan da pruži zaštitu Vladi i ministrima i da, ukoliko ima podatke da su određene osobe sa kojima se ministri susrijeću bezbjednosno-interesantne osobe, o tome obavijesti premijera i samog ministra. Jer, kako sami taj ministar voli da naglasi, pravdajući time svoju namjeru da kadrira sektorom bezbjednosti iako to nije u nadležnosti resora koji vodi, član Vijeća za nacionalnu bezbjednost gdje se, uglavnom, iznose tajni podaci.
Takođe, a što je opet još jedna afera koja se vezuje za pomenutog ministra, Crna Gora je odbila da izruči Binalija Čamgoza, turskog državljanina osuđivanog za teška krivična djela.
Time su se, a što je s pravom konstatovao predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, poslale dvije loše pouke: prva da je Crna Gora bezbjedna destinacija za kriminalce, a druga da ne vjerujemo zemlji za koju govorimo da nam je strateški partner, a to je Repubilka Turska.
Međutim, tu nije kraj…
U sektoru bezbjednosti i dalje rade problematični kadrovi za koje su u javnosti, godinama unazad, spekuliše da su povezani sa kriminalnim klanovima.
Stoga, iako potpredsjednik Vlade pokušava da opravda svoj rad floskulama i PR-om, fakat je da ove i ovakve stvari bacaju totalnu sjenku na rad sektora bezbjednosti, kao i sve ono što je postignuto u proteklom periodu.