ZADNJA POŠTA ŠAVNIK

Piše: Bećir Vuković

Na biračkom spisku u Šavniku zalutala i izvesna Egzeta Kata.

Kati Egzeti nisu dozvolili da glasa u Šavniku. Odakle je doskitala Egzeta.

I Robert Šeler je na spisku u Šavniku. Đe izdižu Šelerovi. Đe im je katun.

„Plaćenici neka znaju,
Ne damo im da glasaju.“

Orila se prosta – obavezno rimovana pjesma – čuvara slobode Šavnika. Nema tu mnogo filozofije. U dva stiha sve je stalo i sve je kazano.

Ne možete ni zamisliti kako od ove pjesme – pizde – moderni i postmoderni crnogorski pjesnici.

Kako – pizde – crnogorski intelektualci, crnogorski europejci, akademici, kolumnisti, tzv. građanska profilacija, čiji je đed srao po međa, a familija sa lučem držala mu stražu…

Jedino rima i deseterac mogu izaći na kraj sa lupeštinom Mila Đukanovića.

Šavnik sa jednom ulicom toliko je doprinio razaranju – vizije – Mila Đukanović. Tako je i Šavnik postao simbol otpora antisrpskom režimu Mila Đukanovića.

U stvari, to i nije ni ulica nego magistrala koja prolazi kroz Šavnik.

Ako je iko zaslužio – zaobilaznicu – onda je zaslužio Šavnik. Što znači, zaobiđi Šavnik ako nemaš poštene namjere.

Ako si pošten čoek, slobodno svrati u Šavnik, ako si lupež, imaš zaobilaznicu, i vozi miško…