Za ubistvo brata Luke Bojovića: Tužilaštvo traži 30 godina zatvora

Završnim riječima, danas je u Višem sudu u Podgorici okončano suđenje Ratku Koljenšiću, optuženom za krivično djelo – kriminalno udruživanje i krivično djelo – teško ubistvo putem pomaganja Nikole Bojovića u Beogradu.

Nikola Bojović je bio brat Luke Bojovića, vođe „zemunskog klana“.

Sudija Vesna Kovačević, predsjednica vijeća, prvostepenu presudu će objaviti 17. juna.

Tužilac je predložio da sud okrivljenom izrekne kaznu zatvora od 30 godina.

U završnoj riječi državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici je istakao da za krivično djelo kojim tereti Koljenšića ima dokaza. Pozvao se na iskaz svjedoka Miloša Vojinovića.

„O tome govore i nadzorne kamere koje su snimile Koljenšića, istovjetna roba i nalazi vještačenja. Koljenšić i Saša Cvetanović su se sreli kod lica mjesta. Koljenšić je pokretima ruke kada su se sreli pokazao Cvetanoviću gdje da se sakrije, da čeka Nikolu Boljevića. Iz iskaza svjedoka Miloša Vojinovića nesumnjivo je utvrđeno da je nalogodavac ubistva Slobodan Šaranović. Sada pokojni Šaranović obećao je novčanu nagradu za ubistvo brata Luke Bojovića od po 30.000 eura. Nesumnjivo je utvrđeno da je ubistvo Nikole Bojovića izvršeno iz koristiljublja“, rekao je tužilac u završnoj riječi, prenose „Vijesti“.

Advokat Boris Marinović predložio je u završnoj riječi da sud donese oslobađajuću presudu ili minimalnu kaznu.

“Optužnicom je okrivljenom Ratku Koljenšiću stavljeno na teret teško ubistvo putem pomaganja iz člana 144 tačka 4 u vezi sa člana 25 KZCG. Iz provedenih dokaza se ne može izvesti zaključak koji je naveden u optužnici. Optužnica u odnosu na optuženog Ratka Koljenšića se zasniva isključivo na iskazu svjedoka Miloša Vojnovića, koji je protuvrječan njegovim ranijim iskazima, ali i svakom njegovom iskazu ponaosob, a to se vidi iz sledećeg. Svjedok Vojinović je, odmah nakon što je uhapšen, kazao na zapisniku policijske uprave za grad Beograd od 17.7.2013.; Ja sam od Miloša i Skočka saznao da je Sloba za ubistvo Nikole dao od 15-20.000 eura, a to je saznao od Miloša (Delibašića) i Skočka (Ratka Koljenšića) i to kod zelene pijace u Budvi u julu 2013 godine. Svjedok Vojnović je sedam dana posle, dakle 24. jula 2013., na zapisniku tužilaštva za organizovani kriminal RS precizirao: „koliko sam ja razumeo Skočka, a razumeo sam mislim dobro 20.000 e“ i to kod zelene pijace u Budvi (u julu 2013 g). Dakle, samo tri mjeseca posle ubistva Nikole Bojovića, kada bi njegovo sjećanje trebalo da bude najsvežije, on je rekao da je čuo od Miloša Delibašića da je za ubistvo plaćeno od 15-20.000 eura. Međutim, godinu dana kasnije, na zapisniku za organizovani kriminal Srbije, a po zamolnici tužilaštva Crne Gore, svjedok Vojnović kaže da mu je Miloš Delibašić rekao: da ćemo za tu istu svotu kao što je i bilo za Nikolu i to je 30.000 eura rečeno je meni a tužilac sugerisao ‘znači toliko je dobio ovaj što je ubio Nikolu Bojovića’, a Vojnović odgovorio: ‘da, pa rekao je ista svota po čoveku’. Već iz ovog dijela iskaza Vojnovića, koji se odnosi na visinu plaćenog iznosa za ubistvo, može se zaključiti da ovaj svjedok ne govori istinu, odnosno da on ne govori ono što je čuo, već ono što mu je rečeno da kaže u okviru dogovora sa tužilaštvom Srbije”, rekao je branilac.

Dodao je da video materijal i snimci sa lica mjesta daju alibi optuženom Koljenšiću.

“Naime, sa snimka se može nesumnjivo utvrditi sledeće: da je optuženi Koljenšić napustio lice mjesta desetak minuta prije nego se tu dogodio zločin. Da optuženi Koljenšić nije skrivao svoj identitet, te da je prilikom rastanka sa Sašom Cvetanovićem, optuženi Koljenšić izvadio ruku iz džepa. Ništa od ovoga ni pojedinačno ni zbimo ne inkriminiše optuženog Koljenšića. Naprotiv. Činjenica to je optuženi šetao sa izvršiocem u kvartu gdje ima veliki broj kamera, ne skrivajući identitet, bez kape, govori u prilog tome da optuženi ne zna da Cvetanović ima namjeru da izvrši neko krivično djelo”, naglasio je advokat Marinović.

On je naveo da to što je optuženi, prilikom rastanka sa Cvetanovićem izvadio ruku iz džepa, može da se tumači na mnogo načina, i to kao pozdrav, otpozdrav učinjen prema nekom sa kojim se rastaje, kao refleksna radnja i slično.

“Ali svakako nije logično tumačiti kao davanje znaka da se upravo tu sačeka oštećeni, a ovo iz razloga što se na snimku jasno vidi da se Nikola Bojović parkirao na ulici, nepropisno, sa očitom namjerom da se tu kratko zadrži, i pošao prema pekari. Kako nema konkretnih dokaza koji bi ukazivali na to da je optuženi znao što će Cvetanović da uradi, niti da mu je u tome pomagao na bilo koji način, a davanje ključeva od stana i razgovor prije izvršenja djela nije nezakonit, to predlažem da se optuženi oslobodi optužbe za djelo koje mu se stavlja na teret na osnovu sumnje. Opreza radi, ukoliko sud ne prihvati navode odbrane i optuženog, želim da istaknem brojne olakšavajuće okolnosti, koje istovremeno govore u prilog nepostojanju krivice optuženog, ali i koje opravdavaju dosuđivanje minimalne kazne. Optuženi Koljenšić nikad nije osudjivan ni za jedno krivično djelo, za razliku od svjedoka saradnika Miloša Vojnovića, koji je specijalni povratnik u vršenju teških krivičnih djela. uključujući otmice i ubistva, i koji je dobio 10 godina zatvora za dva krivična djela, ubistvo i pripadništvo OKG. Naglašavam, od izvršenja ovog djela koje mu se stavlja na teret, do danas, je proteklo više od decenije, za koje vrijeme optuženi nije napravio ništo nezakonito, što opravdava dosudjivanje najmanje moguće kazne, naravno, ukoliko vijeće nade da je kriv. Ovo posebno obzirom da se optuženom stavlja ubistvo pomaganjem, pa kako i član 25 koji se tužilaštvo poziva, propisuje da se u ovom slučaju može smanjeti kazna, to predlažem ili oslobadanje od optužbe, ili određivanje minimalne kazne koja bi, sasvim gumo, ostvarila svrhu kažnjavanja”, kazao je branilac okrivljenog Koljenšića, advokat Boris Marinović.

Detalji optužnice

U optužnici Višeg državnog tužilaštva navodi se da je Koljenšić od kraja aprila 2013. do 16. jula 2013. godine na teritoriji Crne Gore i Srbije sa umišljajem postao član organizovane kriminalne grupe, a koju su organizovali sada pokojni Šaranović i Delibašić, a čiji su članovi postali Vojnović, Slaviša Novaković i Goran Maletić (rođen Bojanić).

– Kolješić je 11. aprila 2013. iznajmio stan u Ulici vojvode Milenka u Beogradu, iznajmio automobil kako bi zajedno više dana prije izvršenja krivičnog dela pratili kretanje i ustaljene navike oštećenog. Oni su 29. aprila 2013. u ranim jutarnjim časovima zajedno došli u Ulicu carice Milice, pa je okrivljeni Koljenšić pokretom desne ruke pokazao Cvetanoviću mjesto na kome je najpogodnije da se sakrije i sačeka oštećenog i ubije ga. Cvetanović je sačekao dolazak oštećenog oko sedam sati, krenuo mu u susret i iz automatskog pištolja rafalno ispalio 15 projektila u glavu i tijelo sada pokojnog Bojović Nikole – navodi se u optužnici.

Optužnicom se navodi da su Šaranović i Delibašić stvorili plan, preduzimali radnje na skrivanju pripadnika grupe, pribavljali im lažne isprave, iznajmljivali stanove radi skrivanja poslije izvršenih krivičnih djela, obezbijedili novac za pripremu i izvršenje krivičnih djela, oružje i municiju (automatske pištolje i 500 komada municije), organizovali obuku u pucanju iz vatrenog oružja u mestu Lijeva Rijeka, a sve to radi vršenja krivičnog djela ubistvo.

Suđenje u Beogradu

Odlukom suda u beogradu srpski državljani Saša Cvetanović i Slaviša Novaković osuđeni su na po 35 godina zatvora, dok su Nikšićanin Ratko Koljenšić i Beograđanin Miloš Delibašić dobili po 30 godina zatvora zbog ubistva Nikole Bojovića u Beogradu i Miloša Vidakovića u Budvi.

Svjedok saradnik Tužilaštva Miloš Vojnović osuđen je na 17 godina zatvora, a Goran Maletić (rođen Bojanić) na godinu. Vojnović je priznao ubistvo Vidakovića i zaključio sporazum sa Tužilaštvom za organizovani kriminal koji je prihvatio sud. Njemu je u kaznu od 17 godina uračunata i ranija kazna po drugoj pravosnažnoj presudi.