„Za bolji položaj LGBTIQ osoba potrebno podizanje ljudskih prava na listi prioriteta donosilaca odluka“

Većina građana u Crnoj Gori smatra da su LGBTIQ osobe u najvećem riziku od diskriminacije, a rješenje tog problema je u temeljnom obrazovanju, istinskom razumijevanju, kao i obavezi donosilaca odluka da se posvete ljudskim pravima, a ne da se ona marginalizuju.

To je saopšteno na završnoj konferenciji „Izazovi i napredak u tretmanu LGBTIQ+ osoba u Crnoj Gori”, na kojoj su predstavljeni rezultati sprovedenog moitoringa i izvještaja o stanju ljudskih prava LGBT osoba u Crnoj Gori, a u okviru projekta „Ojačane institucije za bolju zaštitu ljudskih prava“, koji CEDEM realizuje uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), Milena Bešić, rekla je da, kada se ispitanicima postavi generalno pitanje u vezi sa diskriminacijom, među prve tri kategorije koje su u najvećem riziku od diskriminacije i isključenosti su LGBTIQ osobe, osobe s invaliditetom i predstavnici RE populacije.

,,S druge strane, dodatno pitanje koje ide dublje, a koje kaže kada bi morali da izdvojite jednu kategoriju društva koja je najviše u riziku, većina ispitanika kaže da su to upravo LGBTIQ osobe. Ovo nam samo govori da moramo biti posebno senzibilni kada govorimo o mjerama koje se preduzimaju i kada kreiramo određene zakone i podzakonske akte”, rekla je Bešić.

Prema njenim riječima u zavisnosti od toga šta se uzima kao indikator može se doći do pogrešnih zaključaka, jer ako se posmatraju zemlje u kojima postoje istopolna partnerstva, stekao bi se, kako je pojasnila, pogrešan utisak da je Crna Gora među naprednim zemljama.

,,Međutim, ako pogledamo u kojoj mjeri se sprovodi Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola i zašto se ne implementira dolazimo do problema koji podrazumijeva usaglašavanje svih ostalih zakonskih akata”, rekla je Bešić.

Ukazala je da zabrinjava to što ljudska prava ostaju u sjenci i smatra da je potrebno podsjetiti donosioce odluka da su ona mjerila koja se tiču ljudskih prava u Poglavljima 23 i 24 itekako važna.

,,Živimo u društvu koje je prepuno stigme i predrasuda, što vuče diskriminaciju, govor mržnje, koji vrlo često vodi do fizičkog nasilja”, kazala je Bešić.

Rješenje vidi u temeljnom obrazovanju, istinskom razumijevanju i empatiji.

,,Mislim da je sektor obrazovanja ključan kada govorimo o našem društvu u budućnosti. Kreirajmo društvo kakvo želimo da bude za 20, 30 godina”, poručila je Bešić.

Izvršni direktor Asocijacije ,,Spektra“, Jovan Ulićević, rekao je da je zakonodavni okvir značajno unaprijeđen u posljednjih 10 godina i trebalo bi da garantuje ljudska prava LGBTIQ osobama, ali to, kako je istakao, nije slučaj.

,,Evropska komisija je konstatovala da nema progresa u unaprjeđenju ljudskih prava LGBT osoba u posljednjih godinu. Smatram da je ta formulacija preblaga i ne oslikava ono što jeste faktičko stanje, a to je dokumentovano nazadovanje ljudskih prava LGBT osoba”, istakao je Ulićević.

Naveo je da su ključna postignuća u protekloj godini uspješno održana 11. povorka Ponosa i kontinuirano proaktivno djelovanje nevladinih organizacija, koje se bave rodnom ravnopravnošću i ljudskim pravima LGBTI osoba.

,,Ključni izazov je što implemetacija Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola još uvijek nije moguća, jer ni Skupština, ni Vlada nijesu obezbijedile neophodne zakonske uslove. Takođe, pristup zdravstvenoj zaštiti za transrodne osobe je i dalje otežan usljed nedostatka hormonske terapije, te neaktivnosti Ministarstva zdravlja u pravcu rješavanja pomenutog problema”, rekao je Ulićević.

Ukazao je da je Ministarstvo zdravlja usvojilo set pravilnika koji diskriminiše lezbijke, biseksualne i kvir žene da pristupe medicinski potpomognutoj oplodnji, kao i gej osobe da doniraju polne ćelije.

,,Jedan od izazova je i neodrživost nevladinih organizacija, koje su aktivne na polju ljudskih prava LGBT osoba, zbog nedosljednosti u finansiranju od strane državnih i međunarodnih fondova. Državni fondovi u sektorskim analizama ne uključuju LGBT osobe kao ciljnu grupu, što smanjuje mogućnost finansiranja projekata koji se tiču različitih aspekata života LGBT osoba”, kazao je Ulićević.

Saglasan je da civilno društvo ne smije dozvoliti da se ljudska prava marginalizuju kao tema, na način kako su se skoro marginalizovali u javnom prostoru.

,,Slučajevi diskriminacije i nasilja ostaju neadresirani, a pravda nedostižna. Takođe, izvjesno je da Zakon o pravnom prepoznavanju roda baziranom na samoodređenju neće biti usvojen u predviđenom roku, a to je bio kraj 2023. godine po Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBT osoba. Još uvijek nije počela ni izrada nove Strategije za period 2024-2028”, ukazao je Ulićević.

Novi Zakon o zabrani diskriminacije još nije usvojen, a dodao je da Nacionalni tim za koordinaciju praćenja implementacije Strategije ne funkcioniše.

,,Što se tiče društvenog prihvatanja LGBT osoba, istraživanje koje je uradio CEDEM konstatuje da je prema pripadnicima LGBT zajednice stepen distance preko 54 odsto. Spektra je uradila prvo istraživanje koje se tiče stavova opšte javnosti prema trans osobama i ono što mogu da kažem je da postoji stabilnih 15-20 odsto ljudi opšte populacije koji su jako podržavajući prema transrodnim i interpolnim osobama. Ovaj broj je značajno veći od podrške brojnim političkim partijama u Crnoj Gori”, rekao je Ulićević.

Istraživanje pokazuje, kako je dodao, da najmanje 30 odsto ljudi nema dovoljno informacija i nema stav o određenim pitanjima.

,,Dakle, imamo preko 50 odsto potencijalnih ljudi koji su podržavajući”, primijetio je Ulićević.

Što se tiče medija, kazao je da se već nekoliko godina bilježi opadanje interesovanja za temu LGBT osoba.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Siniša Bjeković, rekao je da se uzalud donosi zakon ako prethodno nije obezbijeđena društvena podloga, što se upravo pokazuje na pravima LGBTIQ osoba.

,,Percepcija je očigledna i anketirani su potvrdili da i oni osjećaju da su LGBTIQ osobe u Crnoj Gori diskriminisane i u velikoj mjeri nejednake u odnosu na ostatak stanovništa, ali bi, možda, bilo bitnije da smo mogli vidjeti kakva je percepcija samih LGBTIQ osoba u odnosu na društvo prema njima i taj rezultat bi bio katastrofalan i pokazao bi pravi stepen percepcije”, rekao je Bjeković.

Zaključio je da, kada je riječ o napretku, najveći napredak je ostvaren po pitanju vidljivosti.

,,Ali da li je vidljivost LGBT osoba zasluga države ili civilnog sektora o tome možemo raspravljati, a ja bih rekao da je mnogo više zasluga ovih drugih. Ipak, ne sporim da je država uradila mnogo da omogući vidljivost ovih osoba”, rekao je Bjeković.

Smatra da je blizu usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju roda baziranom na samoodređenju, ali da će se opet postaviti pitanje šta će uraditi oni koji treba da ga primijene.

,,To se isto desilo kod Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola. Senzibilnost onih koji treba da primijene taj zakon još uvijek nedostaje”, rekao je Bjeković.

Ukazao je da, kada je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji, institucija Zaštitnika je intervenisala i pokrenula postupak ali, kako je dodao, šest mjeseci nema odgovora Ministarstva zdravlja na koji način riješiti dilemu.

,,Prema posljednjim informacijama koje smo dobili iz sudova za prekršaje, za prvih pola godine 2023. ustanovili smo da postoji 111 predmeta, koji se tiču zabrane diskriminacije, a u njih 71 žrtve su osobe različite seksualne orjentacije. Samo jedan od predmeta je tretiran kao govor mržnje kako je definisano Zakonom o zabrani diskriminacije, a svi ostali kao remećenje javnog reda i mira”, rekao je Bjeković.

Psiholog, Petar Marković, koji je bio žrtva govora mržnje, sajber i fizičkog nasilja, kazao je da je zadovoljan podrškom građana i nedvadinog sektora, ali da nije zadovoljan institucionalnim reagovanjem i pristupom zaštiti LGBT osoba.

,,Govorio sam o nereagovanju Ministarstva zdravlja, iako sam stalno zaposlen u Domu zdravlja Bar. Ne mogu da kažem da nedostatak te podrške nije bio upečatljiv i iznenađujući”, rekao je Marković.

Veoma problematičnom vidi skrivenu diskriminaciju.

,,Kada je riječ o verbalnom, sajber nasilju ljudi se često kriju iza onoga što je sloboda govora, a čine i kreiraju atmosferu linča pomoću govora mržnje. Najčešće ono sa čim se suočavam je upravo priča o tome kako mi boreći se za naša prava, ugrožavamo ljude da imaju njihovo mišljenje iIi stav, što nije slučaj, već doživljaj višedecenijskog narativa u kome je norma ona što je cis hetero normativni kontekst i sve što je novo daje alarm, odnosno informaciju da treba da se čuvamo”, objasnio je Marković.