WOKE BRATIJA

PIŠE: SIBIN

„Danas nije moguće biti pametan i marksista.“ (M. Đilas)

U ovoj zabitojebini tzv. „samoupravljački sistem“ se svodio na beskrajna i jednako tome iracionalna seoska sastančenja, jer su glavešine komunisti znali jedno: kako iskonstruisati iluziju u kojoj će se svaki đilkoš osjećati jednako važan i bitan, tripujući kako odluka zavisi i od njega, da nema vrha niti hijerarhijskog ustrojstva, i da smo svi jednaki i prema tome pozvani da odlučujemo o budućnosti.

E sad, razlika između Crnogoraca, Hrvata i Slovenaca u ondašnjoj SFRJ – koja je počivala na „nesvodivoj razlici“( (Niče) među narodima – leži u sledećem: Slovenci pa Hrvati od Titove partije dobili su ponajviše, ali su joj prvi udarili qrac, dočim CG ne bi imala ništa da je nije pogodio strašan zemljotres, jer su ovdašnji komunistički dilberi stalno prema najvećem sinu našeg naroda i narodnosti odašiljali dupeuvlakačku poruku: nama ne treba ništa, živjela partija, živio drug Tito!
Međutim, postkomunistički podmladak, ovaj u pop-art modnom izdanju koji se, štono rekao „hegelakanovski“ Slovenac, izdaje za – woke bratiju(!), uporan u jednom: nigdje nije ostvareno komunističko tj. socijalističko društvo, ali jeste postojao samoupravljački momenat, taj iskorak koji je bio izuzetan u izgradnji društva u kojem svi imaju jednake šanse. (Čudna neka logika, al’ ok.)

Dobro nafurani na ono što bi se dalo, dakle, nazvati – Realy Utopy, ušuškani u terminološku zbilju i neodrživu teoriju koju sjebava sasvim drukčija, dehumanizovana praksa, ti t(r)ipovi rade sledeće: samoproglašavaju se za alternativu, probranu manjinu, kulturu razlike i pamćenja, pa ipak im nikad ništa nije manjkalo, štaviše, iz udobnih pozicija glasnu se u javnosti samo da bi s visoka „pljucnuli na stvarnost“ (Đinđić), prema kojoj imaju, inače, duboko prezriv stav.
Budući da su, je li, krhki, preosetljivi i prefinjeni, nepotkupljivi po pitanju ljudskih prava, sloboda, branitelji životinja i biljaka, jednom riječju: najbolje što ljudska vrsta ima, ali kao ugroženu vrstu.

Dakle: dok postoji ovakva „ljevica“, kapitalista može nakriviti kapu, jer revolucija ište kontakt (A. Badju), a ne podcast!