Vulin: Mi ovdje slušamo da nas izdajnici nazivaju izdajnicima

„Meni je drago što smo konačno došli do toga da možemo da vidimo da su maske pale. Rezolucija svesrpskog sabora je izazvala ove da kažu – voljeli biste da priznamo Kosovo, da uvedemo sankcije Ruskoj Federaciji, voljeli biste da uđemo u NATO pakt, da Republike Srpske nema“, izjavio je potpredsjednik Vlade RS Aleksandar Vulin na sjednici Skupštine Republike Srbije odgovarajući Ponošu i ostalim opozicionim poslanicima.

Istakavši da se zna šta je vrhovni autoritet opozicije, a to je američki ambasador, Vulin je rekao da će govoriti njihovim riječima jer u njegove možda sumnjaju i ne vjeruju. „Građani Srbije, da vidimo kako Amerikanci govore o gospodinu Ponošu i ostalima. Dakle Vikiliks, ne srpska služba, ne srpske novine nego Vikiliks. Depeša 06 Bgd 880 kaže – “general Ponoš je nedvosmislen oko strateške opredijeljenosti srpskih oružanih snaga ka ulasku u Partnerstvo za mir i konačnom učlanjenju u NATO”. Ponoš je, da bi taj cilj bio ostvaren, naveo izazove dok razgovara sa Amerikancima, dok im se nudi za načelnika Generalštaba, kaže – „pred njim je izazov da se Vojska Srbije samoukine, smanjenje ljudstva na 27.000 umjesto postojećih 62.000, velika redukcija i zatvaranje vojnih baza i usvajanje moderne strukture vojnih snaga”, a kao najvažnije Ponoš je rekao “da je promjena stanja svijesti oružanih snaga a naročito oficira predstavlja izazov“. E pa to je ono kada najbolje među nama pošaljete u Hag, to je ta promjena stanja svijesti. Vikiliks dalje kaže, slična depeša br. 842 – „reforma srpske odbrane obezbjeđuje vojnu orijentaciju i stav koji će biti u našem, američkom interesu” i dodaje “u srcu reforme sistema odbrane je zamjenik načelnika Generalštaba general-major Zdravko Ponoš“. Znači, znaju oni odlično, znaju ko je taj ko će učiniti ono što će ih obradovati, a našu vojsku sasvim sigurno neće, zato i slušate ovaj besmisleni i glupi pokušaj da nas posvađate sa Republikom Srpskom i Ruskom Federacijom“, naglasio je potpredsjednik Vlade RS Vulin.

Obraćajući se u Skupštini Vulin je dodao „Majkl Polt se obraća u Depeši br. 1382 gospodinu Koštunici i kaže „zahtijevam razrješenje pitanja komandovanja vojskom uključujući imenovanje Ponoša za načelnika Generalštaba“. Koštunica primjećuje da je čudno, da izgleda znaju o Ponošu više od njega, a Polt zaključuje u sljedećem dokumentu – „Koštunica izgleda blokira Tadićeve pokušaje da imenuje politički lojalnog i reformistički nastrojenog Ponoša“. Američki diplomata Polt se pominje i u Depeši 1959 i kaže – „Tadić je ukazao da će svoje javno i jasno obavezivanje na evroatlantske integracije i posvećenost saradnji sa NATO najbolje dokazati tako što će potvrditi imenovanje Ponoša kao načelnika Generalštaba“. E to vam je najviše i najbrže unapređeni oficir u istoriji srpske vojske. Živojin Mišić je za njega jedan sporać, sporo je prolazio kroz Vojnu akademiju i sve ostale ratove, nije stigao tako brzo da postane načelnik Generalštaba kao što je gospodin Ponoš postao. Vidite šta su zasluge. A da pričamo jezikom brojeva, 2006. godine Vojska Srbije raspolagala je sa 700 tenkova, 90 helikoptera, 850 oklopnih transportera, 140.000 komada različitog pješadijskog naoružanja i 1.800 raketnoartiljerijskih sistema. 2008. godine, nakon smjene gospodina Ponoša, 220 tenkova, 45 helikoptera, 500 transportera, 70.000 komada pješadijskog naoružanja i 290 komada artiljerijsko-raketnih oruđa. Dakle, za dvije godine uništeno je više naoružanja nego što je NATO pakt uspio da nam uništi. Za samo dvije godine. Reći će, zastarjelo naoružanje, i to zastarjelo se i te kako koristi, kao što vidite tenkovi T 55 odlično funkcionišu i u Siriji i u Ukrajini a mi smo ih sjekli i uništavali, mi smo valjda savremeniji i jači od Rusije i Ukrajine pa ćemo mi da pokažemo šta treba da uradimo, odnosno mi ćemo da se umilimo ovima koji kažu za gospodina Ponoša da je pred njim izazov za samoukidanje vojske. I onda slušamo ovdje da nas takav čovjek naziva izdajnicima“, rekao je Vulin.

Potpredsjednik srpske Vlade je istakao da „Svesrpska deklaracija jeste istorijska, nikada u istoriji srpskog naroda nisu dva najviša zakonodavna organa srpskih država donijela zajedničku deklaraciju, uvijek su to pisali neki pisci, ministri, pojedinci, a sad je prvi put sjeo narod. I sad vidite koliku mržnju dobijamo ovdje.“