Vukićević: Spajićeva i Bečićeva prevara probudiće svijest kod funkcionera te dvije partije da pokrenu pitanje njihove odgovornosti za prekrajanje izborne volje!

Piše: Boško Vukićević

Kada sam napisao „šah-mat!“, nakon što je koalicija ZBCG javno prihvatila po prvi put javno iznesenu (tj. po prvi put zvaničnu) ponudu mandatara za učešće u Vladi – nijesam imao iluzija, kao većina naših dobronamjernih ljudi, da je realno formiranje stabilne izvršne vlasti sa širokom većinom u parlamentu, i uz učešće ZBCG.

Međutim, takvo prihvatanje prve zvanične ponude od strane koalicije ZBCG je stvari iznijelo na čistinu i na neki način omogućilo da istina, u čitavoj ovoj zamršenoj problematici pregovaranja, izađe na vidjelo, bude svima dostupna. A istina je, kao što sam navodio u ranijim pisanijama, da su čitavi pregovori bili farsa, zavaravanje javnosti od strane mandatara.

Dakle, koalicija ZBCG je danas prihvatila dokument koji je za njih duboko diskriminatorski, a za njihovo glasačko tijelo dijelom i ponižavajući. To su učinili, pretpostavljam, jer su procijenili da bi u slučaju neprihvatanja takve po njih nepravedne ponude šteta za crnogorsko društvo mogla biti veća (imajući u vidu izvjestan povratak DPS -a na vlast, na mala ili na velika vrata). I kako bi, kao što rekoh, stvari iznijeli na čistinu.

Odgovor PES -a je bio munjevit i u skladu sa svim mojim očekivanjima i pretpostavkama. PES je, dakle, odbio prihvatanje njihove ponude od strane ZBCG, sa argumentacijom koju bismo mogli čuti, recimo, među djecom u nekom vrtiću ili jaslicama. PES se u toj neozbiljnoj „argumentaciji“ koristi neistinitim navodima, tj. ističe kako ZBCG navodno, „tek sada prihvata da ponuda postoji“ i koja je „višestruko odbijana“. Istina je da ponuda nije mogla postojati, jer nije bila zvanična; postojale su, eventualno, nezvanične verzije o kojima se raspravljalo.

Na ove neistinite navode su se „upecali“ i neki analitičari i političari, ističući da je „ZBCG trebalo ranije da prihvati ponudu“. Kako ponešto znam o ovim stvarima, jer sam i sam direktno učestvovao u pregovorima prije formiranja vlade nakon pobjede slobodnih ljudi iz avgusta 2020. godine (koje je najvećim dijelom upropastio prof. Krivokapić svojom ličnom inicijativom) – mogu reći da se zvanična ponuda sastoji u precizno definisanim stvarima i potpisima date strane. Ili pak – u njenom javnom iznošenju, kao što su juče učinili iz PES -a. Dakle, nikakva ponuda nije ranije ni teoretski mogla biti prihvaćena, jer nije bila zvanična.

U saopštenju PES -a kojim se ne prihvata prihvatanje njihove ponude stoji i da ne mogu u Vladi „sarađivati sa onima koji olako etiketiraju ljude“. ‘Ajde? Je li nam se to neko malo uvrijedio? Zamislite, a mogu sarađivati u Vladi s onima koji su decenijama s Milom Đukanovićem i DPS -om učestvovali u pustošenju naše države i društva!? Ovo se, naprosto, naziva nemoć u argumentaciji, tj. njen nedostatak.

Ovdje se valja osvrnuti i na mantru nekih stranačkih aktivista na društvenim mrežama i drugdje, o tome kako su „onima iz ZBCG manjine neprihvatljive dok oni sami nijesu u vlasti, a najednom postaju prihvatljive ako su i oni u Vladi“. S tim u vezi, treba naglasiti da se uticaj korumpiranih manjinskih partija rapidno umanjuje, a samim tim i Mila Đukanovića, čak do beznačajnosti – ulaskom ZBCG u izvršnu vlast, odnosno formiranjem široke koalicije. Jer, u tom slučaju manjinske partije ne bi imale moć opstruiranja i obaranja odluka izvršne vlasti. Ovako, imaće ogroman ucjenjivački kapacitet (uz njihovog mentora Mila Đukanovića) i mogućnost obaranja bilo koje Vladine odluke koja im nije po volji.

No, kako su gore navedenim dešavanjima stvari „ogoljene do koske“, mišljenja sam da će sve to doprinijeti dodatnom buđenju kritičke svijesti kod članova i rukovodioca PES-a i Demokrata, koji imaju dovoljno intelektualnog poštenja da, bez obzira na animozitet prema liderima ZBCG, pokrenu pitanje odgovornosti za ovakvo brutalno prekrajanje izborne volje građana.