Piše: Boško Vukićević
Užurbani hod velikog zapadnog sistema ka totalitarizmu može se najbolje uočiti ovih dana, promatrajući izvještavanja njegovih medija i poteze njegovih zvaničnika.
Intenzivno pratim priloge zapadnih mas-medija o ratu u Ukrajini i slobodno mogu da kažem da nivo lažnog informisanja, manipulacija i ratnog huškanja prevazilazi čak i „vrijednosti“ koje su dosegli tokom NATO-agresije na SRJ 1999. godine.
Najveći dio tih medija izvještava po istoj matrici; kao po komandi neke „nevidljive ruke“ iskrivljuje stvarnost. Matrica je: Rusi su agresori koji su bez ikakvog povoda napali miroljubivu i demokratsku državu, Putin je novi Hitler, Rusi imaju ogromnih vojnih problema u pokrenutoj agresiji, Ukrajinci im nanose nesnosne gubitke, ruska vojska isključivo targetira civile, bolnice, škole, pozorišta, nakon nametnutih sankcija ruska ekonomija je već na izdisaju, itd.
Takav nepodnošljivo obmanjujući i ratnohuškački medijski narativ, koji promovišu i najveće medijske kuće poput CNN-a i BBC-a, ne samo da javnosti pruža lažne informacije o dešavanjima, već i na neshvatljiv način potcjenjuje zdrav razum i intelekt gledalaca i čitalaca. U njemu se ne naziru ni najmanji tragovi preispitivanja „zvanične linije“, potrebe iznošenja mišljenja druge strane. Nema više ni one sofisticiranosti u medijskim manipulacijama, niti privida o medijskoj objektivnosti. Ne, radi se o krajnje ogoljenoj ratnoj propagandi, kakvoj nijesmo svjedočili još od kraja Drugog svjetskog rata. Sve to predstavlja, dakako, jasno popločanu stazu ka nekoj vrsti totalitarnog uređenja. Kakve vrste, i koje će sve zapadne države biti dio toga – ostaje još da se vidi.
U opisanom scenariju osobito mizernu ulogu obavljaju domaći medijski izvođači radova, kao što su „Vijesti“ i mediji pod kontrolom Mila Đukanovića. U njihovoj misiji dezinformisanja, kao što obično biva u takvim situacijama, oni čak i nadmašuju zapadne pokrovitelje i gospodare. Nigdje u tom medijskom ambijentu ne možete pronaći informacije o uzrocima rata u Ukrajini, o nacističkoj suštini dobrog dijela ukrajinskog društva i vojske, o realnom odnosu crnogorskih građana prema situaciji. Jadno i žalosno.
Što se tiče ponašanja zapadnih zvaničnika i političara – zamislimo situaciju da su se nakon svake američke agresije na neku suverenu zemlju ponašali na istovjetan način kao što se danas ponašaju u odnosu na Rusiju. Iako su u većini tih situacija američka razaranja i žrtve koje su uzrokovali u napadnutim državama bila neuporedivo veća nego što je danas slučaj sa Ukrajinom – da li se iko usuđivao da pomene mogućnost određivanja ekonomskih sankcija SAD-u? Ne, naravno, i sami takvi skandalozni dvostruki standardi dovoljni su da zaključimo da u trenutnoj situaciji zapadna pozicija, koliko god nam izgledala kao jedinstvena, može jedino da se definiše kao lažna i licemjerna. Iza tog lažnog plašta jedinstvenosti nalaze se: strah, vazalski odnos većine drugih država prema SAD, mizerni oportunizam.
U suštini, kao što sam navodio, ovdje se radi o sukobu NATO-a i Rusije, a NATO za sada samo direktno i otvoreno ne ratuje, a na sve druge načine – da.
SAD je, koristeći NATO, pokušao da porazi i rasparča Rusiju, služeći se Ukrajinom kao topovskim mesom u određenoj fazi takvog projekta. Rusija se takvom projektu usprotivila i ona će aktuelnu operaciju u Ukrajini uspješno privesti kraju, po zacrtanim planovima Vladimira Putina. U tome je niko ne može spriječiti.
Na kraju, rezultat svega može biti Treći svjetski rat, kao manje vjerovatni scenario, ili uspostavljanje multipolarnog Novog svjetskog poretka, kao više vjerovatan.
Pomolimo se za što skorije okončanje ratnih dešavanja i patnji civila u Ukrajini.
