Vukićević poručio vlastima: Potrudite se da stvorite uslove za fer izbore, okanite se hvalospjeva NATO-u!

Piše: Boško Vukićević

Na godišnjicu prevarnog uguravanja Crne Gore u NATO, red je da i ja napišem par riječi, kao neko ko je najbolje godine svog života posvetio borbi protiv ulaska naše zemlje u ovu vojnu organizaciju.

Nikada se neću umoriti od ponavljanja sljedeće činjenice: duboko je nemoralna bila odluka prethodne, diktatorske vlasti da protivno volji naroda ugura Crnu Goru u NATO, ali je još nemoralniji sami poziv od strane NATO-a našoj zemlji da postane dio „kluba“. Kako možeš nekoga kome su ubijao djecu neposredno nakon takvog zločina pozvati da se pridruži tvojim vojnim avanturama? To je nečasno.

Nakon čudesnih litija i istorijske pobjede opozicionih snaga na izborima koje diktatorski režim namješta i potkrada, u okviru pobjedničkih koalicija morao je biti napravljen kompromis. Takav kompromis je bio neophodan, ali bolan za pretežan dio glasačkog tijela koje je srušilo diktatora.

Između ostalih stvari, uprkos činjenici da je ogromna većina glasača koja je oborila Đukanovića protivna članstvu Crne Gore u NATO (što je nesporan i lako dokaziv podatak) odlučeno je da spoljnopolitički kurs države koji je ustanovio prethodni režim ostane nepromijenjen tokom funkcionisanja nove vlasti. Takva mjera kompromisa je ustanovljena iz jednostavnog razloga: bez potvrde članstva u NATO-u najmanja članica pobjedničkih koalicija ne bi prihvatila sporazum i formiranje nove vlasti ne bi bilo moguće.

Imajući u vidu takvo stanje stvari, tj. prihvatanje od strane većine naroda takvog bolnog kompromisa, šta taj isti narod, velikim dijelom učesnik litijskog pokreta, očekuje od predstavnika novoformirane vlasti? Očekuje da ne afirmišu niti glorifikuju organizaciju koja je ubijala našu djecu. Ako se već mora poštovati sporazum, neka se poštuju prava i obaveze prema NATO-u, ali bez ikakvog isticanja „značaja i dobročinstva“ te organizacije, jer bi takvo ponašanje značilo izrugivanje našim žrtvama i nepotrebno zabadanje noža u leđa onoj planinskoj rijeci naroda koja je srušila Đukanovića, a koja ne simpatiše NATO. Dakle, „zapušiti nos“ i ispunjavati obaveze iz koalicionog sporazuma, bez „uvlačenja“ NATO-u i zapadnim partnerima. Do prvih slobodnih izbora. To su elementarne stvari i to smo očekivali od čovjeka kojeg nam je preporučio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, za koga znamo kakav je stav imao o NATO-u („NATO je stid i sram Evrope i Amerike i stid i sram crnogorske vlasti, koja je prihvatila da te zločince primi za svoje pokrovitelje“).

I da dodam: to smo očekivali od čovjeka kojeg sam i sam preporučivao, u svojstvu njegovog savjetnika, dok još nijesam znao kakav je.

Međutim, šta na današnji dan poručuje premijer Krivokapić? On glorifikuje NATO, a u pohvalama prelazi i granice ukusa.

Drsko protivurječeći mitropolitu Amfilohiju, Krivokapić ističe „vrijednosti“ NATO-a: demokratiju, ljudska prava, individualne slobode, vladavinu prava. Argumentuje kako je put u NATO i EU „jedan isti put“, lukavo prećutkujući činjenicu o članicama Unije koje nijesu u NATO-u. Krivokapić hvali i ulogu NATO-a tokom epidemiološke krize.

Mislim da ovakav odnos, takav ničim izazvan „višak riječi“ i zabadanje noža u leđa nije zaslužio onaj ogroman dio slobodnih ljudi koji su srušili diktatora, a koji su protivni članstvu u NATO-u. To nije zaslužio ni mitropolit Amfilohije.

A ponajmanje su zaslužila dječica u Murinu. Neka Krivokapić i ostali governanti poštuju odredbe sporazuma, ali neka ne prelaze granice (i ukusa) u glorifikovanju organizacije koja je bombardovala našu zemlju. Neka se potrude za stvaranje uslova za održavanje prvih slobodnih izbora. To se očekuje od njih, a ne hvalospjevi o NATO-u.