Vukićević o podatku da oko 50.000 Crnogoraca govori srpskim jezikom: Oni su veoma svjesni da pripadaju srpskom identitetskom kodu
I među građanima Crne Gore koji su se „pisali“ kao Crnogorci, značajan dio izabrao je opciju da govori srpskim jezikom. Takvih je bilo 50.000, pa je i to doprinijelo da srpski jezik bude dominantan u Crnoj Gori. Kada su statističari sve sabrali na osnovu ispitivanja krajem prošle godine, stalo se na brojci da srpski govori 43,18, a crnogorski 34,52 odsto građana.
Da će na prebrojavanju biti Crnogoraca koji pričaju srpskim jezikom, bilo je jasno posle izjave predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da je etnički Crnogorac kome je maternji jezik – srpski. U ukupno 17 opština srpski se najviše govori, u četiri se najčešće čuje bosanski, a tek u po dvije albanski i crnogorski (Cetinje i Bar). Po Ustavu, crnogorski je službeni jezik, a srpski, uz albanski, bosansi i hrvatski, u službenoj upotrebi.
Politički analitičar Boško Vukićević istakao je za „Novosti“ da zvanični rezultati popisa predstavljaju suštinsku obnovu srpskog identiteta Crne Gore i potvrđuju njen povratak sebi. I pored toga, kako kaže, dukljanski kružoci pokušavaju da ospore legitimne inicijative o povratku srpskog jezika kao službenog.
– Jedna mudra glava iz naše crkve me je upozorila da bi značajnom broju takvih građana moglo da doprinese ničim izazvano javno izjašnjavanje mlađanog predsjednika Crne Gore. On je nakon dobijenih predsjedničkih izbora, na vrhuncu popularnosti, našao za shodno da domaću javnost obavijesti kako je on etnički Crnogorac, čiji je maternji jezik srpski. Mislim da je sveštenik u pravu – nema sumnje da je takvo izjašnjavanje onih građana koji su neodlučni povodom nacionalne pripadnosti, ali su veoma svjesni da pripadaju srpskom identitetskom kodu i da govore srpskim jezikom. Na rezultate popisa ne treba gledati kao na nečiju pobjedu, ili kao na poraz nekog drugog, već prvenstveno kao na dobijanje ispravne lične karte naše države. Prošla su vremena pobjeda i poraza, došlo je vrijeme za pomirenje – naveo je Vukićević.
On smatra da su se stvorili uslovi da se u obrazovnom sistemu – osnovnim školama pod hitno promijeni ime jezika i da ono dobije neutralan naziv – maternji.
– Kako bi djeca na kraju godine imala mogućnost da u svjedočanstvu upišu ime jezika koje žele. Takve inicijative više niko ne može niti ima prava osporiti ni spriječiti – zaključio je Vukićević.
(Novosti online)