Vukićević: Nadležne institucije da se pozabave govorom mržnje Željka Ivanovića

Piše: Boško Vukićević

Sloboda govora, mišljenja i izražavanja su divne stvari, a njihove ogavne zloupotrebe su jedan od osnovnih problema međuljudskih odnosa i komunikacije u modernoj civilizaciji. Tako, jedan od profitera iz Druge familije, tranzicioni milioner i novinar u pokušaju Željko Ivanović iskoristio je i ovo jutro da blati ljude, što mu je inače uža specijalnost.

Jutros se dosjetio da svoja pogana usta iskoristi da se izbljuje – ni po kome drugom već po patrijarhu srpskom. Ne dosjećajući se da u ovom slučaju njegov ljigavi i prljavi jezik ne dotiče samo jednu ličnost, već i vaskoliko pravoslavlje i vjerni narod, imajući u vidu patrijarhovu titulu, tj. ono što ovaj velikodostojnik predstavlja. Tako je „antiratni“ profiter Ivanović vjerovatno odlučio da svoj jutrošnji govor mržnje, svoje bljuvanje uvreda po ljudima i kreiranje dodatnih podjela u narodu, zapakuje u nekakvu „slobodu govora i izražavanja“.

Elem, Željko Ivanović u svom današnjem tekstu patrijarha srpskog naziva: talibanom, mulom, drugom lopine, nekim ko širi govor mržnje i podjela, Vučićevom zmijom, Vučićevim aktivistom na terenu, običnim popom i lošim političarom, ratnim huškačem, nekim ko doliva ulje na vatru i dijeli braću i komšije. Mitropolita Joanikija Ivanović je nazvao đilkošem. (Podsjetiću, na slične, a i gore načine, drugofamilijaške i Ivanovićeve „Vijesti“ su, godinama unazad, „čašćavale“ i mitropolita Amfilohija, da bi prije par nedjelja odlučile da, tobože, stanu u „odbranu njegovog nasljeđa“, što je vrhunac licemjerja, dvoličnosti i beščašća).

No, čime su patrijarh Porfirije, a zajedno s njim i pravoslavni narod zaslužili ovakva, gore navedena „čašćavanja“ Ivanovića, tj. ovakav nečuveni govor mržnje i iznošenje najgorih uvreda od strane novinara u pokušaju koji je tokom tranzicije postao milioner? Pa, patrijarh se „usudio“, što predstavlja smrtni grijeh u Ivanovićevom iskrivljenom svijetu, da u svojoj besjedi istakne da su „Vasojevići najveće srpsko pleme“. Eto, Ivanović ponosno ističe kako on nije Srbin te su mu, iz nekog njemu znanog razloga, iznošenjem ove nesporne istorijske činjenice od strane patrijarha povrijeđena osjećanja. „Bježimo od istine!“, poručuje nam Ivanović, kao što je u prethodnoj kolumni poručivao „bježimo od demokratije!“ – ali samo onda kada istina i demokratija nijesu njemu po volji. Kako da ne Ivanoviću – malo morgen. Vasojevići jesu najveće srpsko pleme – bili i ostali.

U čitavoj ovoj situaciji najtužniji je podatak da je nova izvršna vlast, izabrana na talasu litija, konstantno udaljavala od sebe kvalitetne kadrove koji vjeruju u slobodu i demokratiju, a istovremeno masovno zapošljavala kadrove „Vijesti“, bliske huškaču Ivanoviću. Neko će reći – naša posla. Ipak, nadležne institucije bi se morale pozabaviti Ivanovićevim govorom mržnje.