Prije dva dana u Skupštini Crne Gore, ministar pravde Vladimir Leposavić odgovarajući na pitanje opozicionog poslanika govorio je o zločinu koji se desio u Srebrenici tokom rata 90ih na prostoru bivše Jugoslavije.
On je tom prilikom kazao da je spreman da prizna da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kad se to i nedvosmisleno utvrdi. Ministar Leposavić je tada istakao kako je odluka Međunarodnog suda pravde, kojom je zločin u Srebrenici kvalifikovan kao genocid, zasnovana na nalazima Haškog tribunala koji je, prema njegovim riječima, gotovo u potpunosti izgubio svoj legitimitet kad su dokazi izvjestioca Savjeta Evrope o vađenju i trgovine organima civilnih srpskih žrtava na Kosmetu uništeni u tom sudu.
Nakon toga se, gotovo papagajski oglasila politička „elita“ bivšeg režima i njima bliski, među njima i aktuelni predsjednik Crne Gore i predsjednik Demokratske partije socijalista, Milo Đukanović.
Pitali smo političkog analitičara Boška Vukićevića da za naš portal prokomentariše ovu hajku na ministra Leposavića koji je istakao da je postao krajnje degutantan način na koji razni društveno-politički faktori u Crnoj Gori (zlo)upotrebljavaju jednu od najtužnijih epizoda tokom građanskih ratova u bivšoj Jugoslaviji u dnevnopolitičke svrhe.
„Prisjetićemo se kako je izjašnjavanje o pravnoj kvalifikaciji zločina u Srebrenici „vađeno iz naftalina“ i prilikom onemogućavanja formiranja vlasti na opštinskom nivou u Nikšiću, prije više godina. Modaliteti korišćenja nevinih žrtava iz Srebrenice kao monete za potkusurivanje i ubiranja jeftinih političkih poena, kao i za postavljanje neke vrste klopke političkim neistomišljenicima, najbolje govore o etičkim svjetonazorima onih koji pokreću takve akcije„, rekao je Vukićević.
On je izjavi za nas portal naveo da takvu vrstu klopke predstavnici bivšeg režima pokušali su da postave i aktuelnom ministru pravde.
„Leposavićev odgovor na takvu vrstu pokušaja bio je dostojanstven, pomiriteljski, logički potkrijepljen i pravno utemeljen. On ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje da se veliki zločin u Srebrenici desio, kao što mu danas perfidno imputira predsjednik države, već se poklonio nevinim žrtvama i naglasio da će priznati pravnu kvalifikaciju genocida u slučaju ovog zločina onog trenutka kada se to nedvosmisleno utvrdi. Doveo je u pitanje legitimnost Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju, navodeći konkretne primjere nekih njegovih nepravičnih odluka„, kazao je Vukićević.
O urušenom legitimitetu Tribunala u Hagu, nepravednosti njegovih odluka i krajnje parcijalnom djelovanju pisao je i sam u više navrata.
„U dobrom dijelu naroda taj sud je označen kao „Tribunal za Srbe“. Nema nikakve sumnje da je i samo njegovo osnivanje poslužilo kao neka vrsta opravdanja za nelegalnu, nelegitimnu i zločinačku NATO agresiju protiv SRJ 1999. godine. Tribunal u Hagu je dugo vremena figurirao kao pravni instrument zapadne vojne alijanse, tj. kao jedna od strana u sukobu. Dokaz parcijalnosti i nepravednosti odluka ovog tribunala leži i u činjenici da su pripadnici srpskog naroda osuđeni na mnogostruko veće zatvorske kazne od svih ostalih, što objektivno ne odgovara proporciji zločina koje su svi pravili tokom ratova. Dakle, osporavanjem legitimnosti Haškog tribunala i odbijajući da se povinuje nesnosnom pritisku mejnstrima, Leposavić je pokazao da drži do svoje pravničke struke, dostojanstva i morala„, rekao je.
Vukićević napominje da je izlišno govoriti o bunaru hipokrizije iz kojeg se, instrumentalizujući zločin u Srebrenici u dnevnopolitičke svrhe, oglašavaju pripadnici bivšeg diktatorskog režima i tzv. građanista.
„Ove kategorije, kao i u svim slučajevima kada bi trebalo ponešto podmetnuti ili podvaliti srpskoj populaciji, i sada obnavljaju strateško partnerstvo, u njihovom „udruženom hipokrizičnom poduhvatu“. U čitavoj situaciji uloga odlazećeg diktatora je osobito bljutava, ako uporedimo njegovo sadašnje lažno oplakivanje žrtava sa jučerašnjim saučesništvom u zločinu„, zaključio je.
