Piše: Boško Vukićević
Zdravko Krivokapić je izabran da bude na čelu najveće koalicione liste, koja je srušila diktaturu na izborima, kao neko s ulogom objedinjujuće snage, korektivnog faktora i dodate vrijednosti. Dakle, neko ko će da ujedinjuje heterogene opozicione elemente, da ispravlja greške i nepravilnosti i da privlači apstinente i razočarane. Učinkovitost takve njegove uloge nije zavisila od njegovih personalnih kvaliteta, koliko od ugleda i autoriteta onoga ko ga je predložio, tj. Crkve. Tj, bilo ko drugi na njegovom mjestu, uz navedeni autoritet predlagača i pomoć prvobitnih savjetnika, imao bi isti, a vjerovatno i bolji rezultat.
Nakon dobijenih izbora prvenstveni zadatak Krivokapića je bio, uz odbranu Crkve, da sa mjesta predsjednika Vlade pomogne sopstvenoj koaliciji, a potom i ostalim pobjedničkim, u procesu razvlašćivanja DPS-a i demontaže nakaradnog Sistema. Umjesto toga, vođen političkom i ideološkom metamorfozom, a pod odlučujućim uticajem nekih zapadnih adresa i koncerna „Vijesti“, Krivokapić je otpočeo bespoštedni politički rat sa koalicijom koju je predvodio. Iznevjerujući želje i nadanja ljudi koji su ga glasali on je borbu za razvlašćivanje Đukanovićeve diktature i demokratizaciju Crne Gore preobrazio u borbu protiv zvanične Srbije. Prihvatajući u potpunosti u tom poslu politički program koncerna „Vijesti“. To je, ukratko, apsolutno negiranje volje ljudi koji su ga glasali, totalna prevara i izdaja birača. Podrazumijeva se, Krivokapić je tokom takvog nemoralnog posla prevario i izdao sve svoje najbliže saradnike.
Da ima djelić poštenog i odgovornog odnosa prema crnogorskom društvu, Krivokapić bi se danas povukao s mjesta koje pokriva i prestao da mrcvari naše građane. Ne postoji primjer u evropskom parlamentarizmu u kojem neki premijer smatra da ima legitimitet da vlada bez podrške u Skupštini. Krivokapić u našem Parlamentu trenutno ima podršku od jedne trećine vladajuće većine, ili jedne šestine ukupnog broja poslanika. A nastavlja da vlada, opijen blagodetima i privilegijama Sistema, svakodnevno ucjenjujući one koje je iznevjerio diskursom o nemogućnosti održavanja izbora. Jer, opštepoznato je da niko iz vladajuće većine danas ne želi izbore, makar dok se ne završi proces oslobađanja institucija i čišćenja biračkog spiska. Koristeći takvu ucjenu za ostvarivanje svojih egoističkih interesa, svakodnevno produkujući razdor i podjele, Krivokapić čitavo jedno društvo drži kao taoca.
Postavlja se pitanje: koji je egzaktni trenutak kada je „tamna strana“ korumpirala dušu Krivokapića? Tj. da li je metamorfoza nastupila nakon avgustovskih izbora ili je on bio svjesni dio projekta prevare birača. U jedno sam siguran: šta god da je u pitanju, lično sam ponosan na svaki svoj postupak s mjesta njegovog savjetnika, za koji mislim da je bio duboko ispravan. A danas, koliko god da se svako od vas osjeća prevareno i razočarano Krivokapićevim konvertitstvom, mora imati na umu: pronaći će se odgovarajući način da stvari krenu s mrtve tačke. Moramo imati vjere i strpljenja. Podsjetiću, koliko god neobično bilo s obzirom na veličinu i značaj država, na neku vrstu analogije sa iskustvom Ruske Federacije: i tamo je prvi izabrani, demokratski predsjednik nakon sloma komunizma bio pijanica Jeljcin koji je radio u interesu zapadnih sila. Međutim, nakon Jeljcina došao je Putin.
Izvor: IN4S