piše: Boško Vukićević
Ni u najmanjoj mjeri me ne iznenađuje podatak da američki „kontrahibridni“ tim koji ovih dana boravi u Podgorici preuzima određene nadležnosti od crnogorske ANB. Radi se, prije svih, o nadležnostima iz oblasti praćenja antirežimskih i anti-NATO aktivista na društvenim mrežama, slobodnih portala i medija, kao i preduzimanja određenih mjera protiv njih.
Navedeni podatak nam govori o dvije stvari. Prva: preuzimanje nadležnosti, kao i nedavna intervencija američke ambasade, u cjelosti potvrđuju prioritetni narativ pomenutih aktivista i targetiranih medija, koji naglašava da se Crna Gora pod aktuelnim režimom nalazi u potpuno podređenom, vazalnom položaju u odnosu na zapadne, pretežno američke centre moći. Sve ono o čemu smo mi iz antisistemskog ambijenta godinama govorili i pisali ovih dana potvrđuju same crnogorske institucije. Zaglušujući muk kojim su te institucije nedavno ispratile brutalno američko ugrožavanje medijskih sloboda i slobode izražavanja u našoj zemlji, kao i ponizno prepuštanje stranim faktorima nadležnosti koje po Ustavu pripadaju državi – nepobitno ukazuje na takav vazalski status moderne Crne Gore.
Druga stvar: potvrđuje se nesporna kapitulacija crnogorskog ANB-a pred snagom slobodne misli i antisistemskih aktivnosti na društvenim mrežama. Američke službe su utvrdile da ANB i pored mukotrpnog rada ne uspijeva sa izađe na kraj sa takvim djelovanjem, te su odlučile da stvar uzmu u svoje ruke.
Generalno, slobodni pojedinci i udruženja u Crnoj Gori koriste društvene mreže kao sredstvo necenzurisanog iznošenja informacija koje nijesu uvijek u skladu sa zvaničnom euroatlantskom agendom. Takva mogućnost im je uskraćena u režimskim i sistemskim medijima, dok slobodni mediji često prenose objave antisistemskih faktora i time povećavaju čitanost slobodne misli.
Pored podrazumijevajuće cenzure slobodne misli od strane režimskih medija, oni se svakodnevno služe i kupljenim „analitičarima“, čiji je osnovni zadatak da obesmišljavaju i blate antisistemski faktor i slobodne medije, i u tu svrhu ih proglašavaju oružjem „hibridnog ratovanja“ koje navodno sprovodi Ruska Federacija.
Osim striktno režimskih medija, za cenzuru slobodne misli u Crnoj Gori zadužene su i euroatlantske „Vijesti“. NJihova cenzura je brutalna, a navešću samo jedan primjer: od mnogobrojnih saopštenja za javnost, kao i najava akcija i protesta Pokreta Sloboda narodu, „Vijesti“ ništa nijesu prenijele. Kada je PSN organizovao posljednji protest ispred američke ambasade na godišnjicu bombardovanja, jedan novinar „Vijesti“ je javno priznao kako je u redakciji čuo da je dobijena instrukcija „sa strane“ da se ni o kakvom protestnom okupljanju ispred Ambasade SAD ne smije izvještavati. Toliko o medijskoj objektivnosti i nezavisnosti ovog euroatlantskog medija. Uzgred budi rečeno, šta predstavlja publikovanje falsifikovane istorije Crne Gore, ili postera sa abecedom koja sadrži novokomponovana slova, ako ne „hibridnu agresiju“ „Vijesti“ na istoriju, tradiciju i jezik našeg naroda?
No, cenzorska aktivnost „Vijesti“, kao i upotreba kupljenih analitičara od strane režimskih medija do sada nijesu dali željene rezultate za NATO ispostave, te su američki timovi pokazali volju da se direktno uključe. Šta će se dešavati na datom polju, koje će se akcije preduzimati protiv antisistemskih aktivista na društvenim mrežama, kao i slobodnih medija, ostaje da vidimo.
Zaključak ovog osvrta je onaj koji sam već iznosio: osnovni „hibridni agresor“ u Crnoj Gori je zapravo diktatorski režim, zajedno sa NATO-ispostavama iz oblasti medija, NVO i navodne opozicije, dok je osnovna meta njihovog djelovanja slobodni narod, njegova tradicija i legitimni interesi.