Vučurović: Nezavisna država Crna Gora nastala je kao sprega DPS i mafije u separatističkom projektu

Način na koji je razbijena zajednička država, sprega DPS i mafije u tom separatističkom projektu, u cilju stvaranja privatnog posjeda Mila Đukanovića, progon srpskog naroda, crkve, našeg identiteta, diskriminacija prilikom zapošljavanja, pljačka, korupcija…sve su to rezultati stvaranja nezavisne Crne Gore, kazao je u intervjuu za IN4S, poslanik Demokratskog fronta (DF) Jovan Jole Vučurović.

Šta predstavlja 21. maj i ko, šta i zbog čega slavi ovaj datum?

Budimo iskreni, za nas koji smo podržavali i glasali za opstanak zajedničke države, 21. maj 2006. godine je samo ružna uspomena, jedan od najtežih događaja. Mislim da svi oni koji su zaokružili NE na referendumu imaju i danas taj osjećaj nepravde, da su brutalno pokradeni, da im je zajedničku državu otela jedna kriminalna klika. Naravno, poštovanje za sve one koji su iskreno željeli nezavisnu CG, smatrajući da ona treba da bude demokratska država svih njenih građana, ali se to nije desilo. Takođe, moram da pomenem i razne političke konvertite, koji danas slave 21. maj, a bili su u Bloku za zajedničku državu, ali to neka objasne svojim glasačima koji su trpjeli sve i svašta u ovih 15 godina otkada je Crna Gora postala nezavisna.

Način na koji je razbijena zajednička država, sprega DPS i mafije u tom separatističkom projektu, u cilju stvaranja privatnog posjeda Mila Đukanovića, progon srpskog naroda, crkve, našeg identiteta, diskriminacija prilikom zapošljavanja, pljačka, korupcija…sve su to rezultati stvaranja nezavisne Crne Gore. Znam i dosta onih drugih koji su podržali nezavisnost, a koji su teško razočarani rezultatima i dešavanjima u Crnoj Gori nakon 2006.
Zato neka se niko ne čudi što više od pola Crne Gore, nakon svega, ne slavi 21. maj.

Gdje je Crna Gora sada, 15 godina od pokradenog referenduma? Privatna ili nezavisna država?

Nakon pobjede 30. avgusta zaustavili smo taj proces da se Crna Gora zaokruži kao privatna, antisrpska država, ali su svuda vidljivi tragovi pljačke i uništavanja koji su sprovodili Milo Đukanović, prva familija i njihova kriminalna hobotnica, uz podršku zarobljenog sudstva, tužilaštva i policije. Pokušali su, nakon razbijanja SRJ da sprovedu aparthejd, da stvore uslove za brutalni progon našeg naroda iz CG, prijetili traktorima, paljenjem crkvi naše SPC, itd. Nisu uspjeli da slome duh našeg naroda, da slome one koji su slijedili duh svojih predaka koji su se kroz istoriju borili za oslobođenje i ujedinjenje. Bivši, kriminalni režim je pomislio da je srušio otpor i ideju, ali smo skupili snagu, i nakon brojnih protesta i veličanstvenih litija, vratili smo se 30. avgusta da politiku Sekule Drljevića i duh NDH otjeramo sa vlasti. Jednom riječju – oni za koje se mislilo da su poraženi 2006. pobjednički su se vratili 2020. To je taj nesalomivi, pobjednički duh srpskog naroda i izvorne Crne Gore, koji nisu uspjeli srušiti ni mnogo jači, a kamoli milogorci i montenegrini pokušavajući da plasiraju lažnu istoriju, lažnu crkvu, lažni jezik…Naravno, čeka nas veliki posao da dovršimo taj povratak Crne Gore sebi i svom istorijskom identitetu, i tu ne smije biti kalkulacija, kakve se mogu primijetiti u djelovanju aktuelne vlade. Uostalom, mi Srbi iz CG, Brda, Boke, Stare Hercegovine, mi smo integralni dio velikog srpskog naroda.

Kako je tekao put Crne Gore od 21. maja 2006. do 21. maja 2021. godine?

To je period uništavanja Crne Gore, njene privrede, ekonomije, enormnog zaduživanja, srozavanja moralnih i tradicionalnih vrijednosti, a sve u cilju da se stvori taj privatni feud u kome će se sa prezrenjem govoriti o istorijskoj Crnoj Gori. Konkretno, otvoreno je promovisana ideja da sve u Crnoj Gori, da čitava njena istorija počinje od 21. maja 2006. jer montenegrinski ekstremisti znaju da kako dublje idu u istoriju samo nailaze na njene srpske temelje, kulturu, duhovnost. Danas su, doduše, od te politike bivšeg režima ostale ove auto kolone lažnih komita, što dovoljno govori o ozbiljnosti ideje politike DPS i satelita.

Takođe, Crna Gora je nakon 2006. debelo ušla u diktaturu, pa smo vidjeli i kakvu je golgotu prošao DF, na koji način su, u partijske svrhe korišćeni SDT, VDT i druge korumpirane sluge Mila Đukanovića i njegove kamarile.
Taj montirani državni udar je i jedno od glavnih obilježja ludila koje je zahvatilo bivši režim, i dokaz da se Đukanović poistovjetio sa državom i da je kroz zloupotrebu te sulude ideju o ugroženosti države bii spreman na fizičko ugrožavanje političkih protivnika. Namjerili su se, međutim, na DF, na najtvrđi orah, koji je izdržao sve i posle svih podmetanja, hapšenja, progona, vratio se kao pobjednik 30. avgusta. Spreman sam da ustvrdim da je DF najsvjetliji primjer borbe za slobodnu CG u ovih petnaest godina mraka.

Šta čeka Crnu Goru i u kom smjeru ide njena unutrašnja i spoljna politika?

I dalje, i pored promjena, Crna Gora vodi politiku koja nije u skladu sa njenom tradicijom, već se dobrim dijelom radi o nastavku projekata DPS-a u spoljnoj politici, ekonomiji, na unutrašnjem planu, identitetskim pitanjima. Svjedoci smo, takođe, da je aktuelna vlada pod jakim uticajem pojedinih ambasada, medijskih koncerna, da se u dobrom dijelu nastavlja antisrpska politika, što je bilo i evidentno u onim sporazumima Krivokapić-Bečić-Abazović. Kao da neko želi da minimizira i poništi rezultate izbora od 30. avgusta, što DF neće dozvoliti. Vlada ima izbor da se dogovara sa onima koji su je birali ili da preuzme odgovornost za neke druge procese.

Takođe, ne može Crna Gora, ako je Crna Gora, da prizna lažnu državu Kosovo, da zabija nož u leđa Srbiji, da protjeruje ambasadora Srbije, da zavodi sankcije Rusiji, da joj partneri budi oni koji nikada nisu bili naši prijatelje i saveznici…
U konačnom, možda i rezime ovih godina može biti poslednja poruka Mila Đukanovića o tome da ambasadori CG ne mogu biti oni koji su bili za zajedničku državu. Eto to je politika fašizma, koju smo srećom porazili 30. avgusta, ali koja će biti konačna kada i Mila Đukanovića otjeramo u političku prošlost, da odahne ova država i krene putem demokratije.