Vučić otkrio zamke Bečke konvencije: Evo zašto nisam potpisao, na svakom mjestu nedvosmisleno govorim o crvenim linijama

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bio je danas izričit tokom obraćanja javnosti da nije potpisao ništa za vrijeme maratonskog dijaloga Beograda i Prištine u Ohridu i precizno objasnio da je jedan od razloga to što je „Srbija međunarodno priznata država, a tzv. Republika Kosovo – nije“.

„Zato nisam ništa potpisao! Nisam potpisao, jer ne želim da pravim međunarodno-pravne sporazumom sa Kosovom, pažljivo i disciplinovano vodim računa o svakoj riječi koju izgovaram. Teško je dokazati da sporazum postoji bez potpisa, ali ja na svakom mjestu nedosmisleno govorim o crvenim linijama Srbije koji se odnose na nedvosmisleno nepriznavanje Kosova”, naglasio je Vučić, a onda citirao član 3 Bečke konvencija o ugovornom pravu, koja se tiče međunarodnih ugovora.

„Činjenica da se ova konvencija ne primjenjuje na međunarodne sporazume zaključene između država i drugih subjekata međunarodnog prava ili između ovih drugih subjekata međunarodnog prava, kao i na međunarodne sporazume koji nisu zaključeni pismenim putem, ne ide na uštrb:

1. a) pravne vrijednosti ovih sporazuma;
2. b) primjene na ove sporazume svih pravila izraženih u ovoj konvenciji, pod koja će potpadati u skladu sa međunarodnim pravom nezavisno od ove konvencije;
3. c) primjene Konvencije na odnose između država koji su regulisani međunarodnim sporazumima čije su isto tako članice ostali subjekti međunarodnog prava.

Onda je citirao i član 7 istog dokumenta:

– Jedno lice se smatra predstavnikom države u cilju usvajanja ili ovjeravanja teksta nekog ugovora ili izražavanja pristanka države da bude vezana ugovorom:

1. a) ako podnese odgovarajuće punomoćje ili
2. b) ako proizilazi iz prakse zainteresovanih država ili drugih okolnosti da su imale namjeru da ovo lice smatraju kao predstavnika države u tom cilju i da ne zahtijevaju podnošenje punomoćja.

– Na osnovu svojih funkcija i bez obaveze podnošenja punomoćja smatraju se kao predstavnici svoje države:

1. a) šefovi država, šefovi vlada i ministri inostranih poslova, za sve akte koji se odnose na zaključenje ugovora;
2. b) šefovi diplomatskih misija, za usvajanje teksta ugovora između države koja akredituje i države kod koje se akredituje;
3. c) akreditovani predstavnici država na međunarodnoj konferenciji ili kod međunarodne organizacije ili nekog njenog organa, za usvajanje teksta ugovora na toj konferenciji, u toj organizaciji ili tom organu.

Vučić je zatim pojasnio čak i da član 7 utvrđuje da verbalna saglasnost šefa države ima obaveznost:

– Naravno, uvijek manje nego potpis, ali ima vrednost. Namjerno sam izbjegavao termine na engleskom koji znače prihvatanje i slično – podvukao je predsjednik Srbije.

(novosti.rs)