Vučević na okupljanju dijaspore i Srba iz regiona: Više nego ikada nam je potrebno da budemo ujedinjeni

Na početku događaja obratio je premijer Srbije Miloš Vučević.

-Braćo i sestro, čast je biti danas sa vama, na ponos je da mogu da vam se obratim, ne samo u ime Vlade Republike Srbije, već i u ime predsjednika Republike, koji svakako personifikuje politiku koja je definisana u ovom sloganu današnjeg skupa- i jedinstvo i snaga i Srbija. Kada pogledamo te tri reči, videćemo da one predstavljaju apsolutno životnu suštinsku jednačinu. Jedinstvo nam je zaista nasušno potrebno. Nažalost, često je bagatelisano u različitim političkim okolnostima, svi su pričali o jedinstvu, ali nam se rijetko dešavalo. A kada nam se dešavalo, bili smo na pravom putu- istakao je premijer na početku obraćanja.On je dalje naglasio da je Srbiji nasušno potrebno jedinstvo, da se izliječi od maligniteta partikularnih podjela, različitih načina da se razdvojimo, da utvrdimo po čemu nismo isti.

– Nevjerovatno da jedan narod, koji nije brojčano veliki, ima potrebu da stalno traži neke razlike međusobno. Umjesto da radi na onim stvarima koje su daleko bitnije. I to su oni koji ne žele dobro našem narodu veoma dobro znali da koriste protiv nas. Nije to nikakva tajna, oni su to pisali, da treba raditi na razbijanju srpskog jedinstva. Kada smo jedinstveni kao narod, kao država, kao crkva, kada smo svi sabrani, iz tog jedinstva mi imamo snagu koja nam je potrebna da izdržimo sve ove izazove sa kojima se suočavamo. Kao što vidite, ta jednačina nas iz jedinstva vodi u snagu. Ne da bi se junačili, već snagu da bismo opstali kao narod. Nestajali su i veći narodi, a nisu nam brojevi neki optimistički. Snaga nam je potrebna da bismo preživjeli kao narod. Ne govorim o materijalnom smislu, nego suštinskom. A kada znamo kakvi su pritisci na našu državu i narod, prije svega na KiM, ali ne samo tamo, kada znamo da je ćirilica zabranjena tamo gdje Srbi žive, da se naša crkva osporava, da smo mi koji smo protjerani sa svojih ognjišta optuženi za agresije, mi koji smo izgubili najviše ljudi smo optuženi za genocid, onda razumijete da nam je potrebna snaga da bismo bili jedinstveni. Ne možemo sačuvati biće naroda ako nismo jedinstveni. A jedinstvo i snaga nas vode do te ključne riječi, a to je Srbija, otadžbina, domovina, zajednička kuća. I gde je prirodnije da bude sabranje nego u domu Narodne skupštine, ne samo domu svih građana Srbije, rekao bih svih Srba. Ovo je prava adresa u našoj kući Srbiji gde se sabiramo i razgovaramo. I u pravu je Aleksandar kada je rekao nije pitanje šta ćete da uradite vi braćo i sestre da li ćete investirati ili ne, suštinski je bitno da čuvate ono što nas određuje. Da ne potonemo svi pod taj plašt egocentrizma i prenaglašenog individualiuma. Nema uporna ruka se trudi da nas razrodi, da nemamo kolektivnu svijest, gde smo svi skupovo pojedinaca u nekom prostoru i vremenu – riječi su Vučevića koji je dodao da je važno što će se na ovom skupu, koji se drugi put održava, razgovarati i o projektima koji suštinski znače o opstanku naše države.

-Govorim o ekonomiji i privredi, kao što je EKSPO, i voleli bismo da vas vidimo uključene u te projekte. Korisno je da čujete šta su planovi vaše otadžbine u naredne tri, četiri godine, koliko planiramo da uložimo u institute. I naravno, ova treća oblast, jeste pitanje identiteta, kulture, jezika, pisma, vjere, svega onoga što čini jedan narod. Visina plate je mnogo bitna, to nam stvara uslove da živimo bolje, veći broj radnih mesta čemu stalno težimo, ali ako nemate jezik i pismo, ako nemate slobodu, onda sve to nema tu vrijednost. Vjerujem da ćete posebno biti fokusirati na pitanje identiteta, koja u svijetu postaje glavna tema. Zato nam je braćo i sestre iz dijaspore, potrebno da sačuvamo to što jesmo, ne ugrožavajući bilo koga. Imamo prava da budemo to što jesmo, ali ako mi to ne želimo, ako nas to opterećuje, nema nam spasa, onda ćemo biti skupovi pojedinaca koji traju kao leptiri. A mi danas imamo o čemu da pričamo, jer srpski narod ima kontinuitet i da se nikada ne odreknemo znakova, simbola, ljudi, objekata koji su najčvršći dokaz da smo kao narod ovdje postojali vjekovima i da smo državotvorni narod, narod kad se držao zajedništva, kada je ljubio svoju zastavu i znao put Svetog Save, i kada smo gubili teritorije i okupirali državu, ali se nisu odrekli vrijednosti, slobodu smo sanjali i ona se desila. Kada su došli oni opijeni, tu slobodu i narod smo gubili. Na nama je da budemo onakvi kakvi treba da budemo, da budemo slabi i nedostojni ne predaka, nego potomaka. Ne zaboravite kako je naš veliki Aleksa Šantić opjevao:

„I svuda gdje je srpska duša koja,Tamo je meni otadžbina moja, moj dom i moje rođeno ognjište.“

(Pink.rs)