Vrli novi svijet (Proljeće je vrijeme prevara)

piše: Mitar Đukanović

Dvadeset godina je od početka agresije NATO saveza na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Ne želeći da ulazim u detalje, da spominjem pregovore u Rambujeu, analiziram moguće ishode i šta bi bilo da su neki drugi potezi bili povučeni, želim da spomenem, da su kršenjem Povelje Ujedinjenih nacija, agresori u smrt poslali oko 2500 civila. Pravda, sa međunarodnih adresa koje su unaprijed presudile, je kao nevina prostitutka.

Paradoksalno je da je upravo ta agresija, predstavljana kao intervencija bila glavni adut kampanje za priključenje Crne Gore tom savezu. Mišljenja sam da nije bilo bolje NATO kampanje od anti-NATO kampanje, i bolje anti-NATO kampanje od NATO kampanje. Toliko o našoj svijesti tada.

Samo (!?) treba biti čovjek i reći to, makar i u sebi. Čovjek koji to prizna sebi, bar će ćutati i neće trovati okolinu. Isprani propagandni mozgovi, propagandisti i njihove ekspoziture obećavali su mnogo toga famoznim učlanjenjem. Šta nam je sa životnim standardom? Da ne idemo dalje. Valjda je svima jasno da to nije pitanje koje NATO rešava, a predstavljalo se i najavljivalo mnogo toga. Takođe mislim da se to učlanjenje moglo iskoristiti malo pametnije, ako je već “moralo“ da dođe do njega. Nego to je priča o NATO-u, za jednu dublju analizu i drugi tekst, a šta je sa nama?

Dolaze promjene, i neka dolaze. Trebaju. Ali ne smijemo dozvoliti da ih donesu ljudi iz epruveta i laboratorija dobro znanih! Ne postoje žrtve proljeća 1999. godine, postoje žrtve NATO agresije. Te ljude nije ubio polen i baba s jarčevima i Vaskrs, te ljude su ubile bombe koje je NATO bacao. Nije polen, nego uranijum. Ti časni ljudi, slava im, nijesu kolateralna šteta intervencije, nego posledice agresije. Uzgred svako vrijeme nosi žrtve, koje treba da poštujemo, a proljeće prije 20 godina, donijelo je 78 dana straha, prkosa, ponosa. Toliko dana golgote, i milion razloga da pamtimo.

Vrli novi svijet je roman Oldousa Hakslija, o ljudima koji se stvaraju u epruveti i savršena negativna utopija. Svijet opisan onakav kakav ne smije biti, ali naš svijet upravo ide ka tome. Nepreboli, kukavičluk, maske. Naš vrli novi svijet i poredak, nekako s proljeća.