Vrhuška na vlasti da pripazi šta potpisuje: Pristajanje da se ćuti o Lori – izdaja Crne Gore i kostiju pobijenih mučenika!

Poslednji pregovori sa Hrvatskom donijeli su odluke koji se ne mogu posmatrati drugačije nego kao klasična izdaja države i njenih mučenika. Dogovoreno je da sramna ploča u Morinju ostaje, da se neće razgovarati o brodu Jadran, a potpuno je izostavljeno bilo kakvo pominjanje pakla u Lori, mjestu gdje su naši sunarodnici ginuli i trpjeli strašne torture.

Ovo nije samo diplomatski neuspjeh – ovo je poraz našeg dostojanstva. Opstankom ploče u Morinju, država šalje poruku da je spremna da prihvati klasični primjer istorijskog revizionizma gdje se govori da je u Hrvatskoj na djelu bila velikosrpska agresija iako je jasno da je građanski rat buktao širom bivše Jugoslavije, ali i da zaboravi svoje žrtve i da svoje borce, koji su se borili za slobodu.

Ako Crna Gora još uvijek ima kičmu, ako još imamo imalo poštovanja prema žrtvama i borcima, ovo pitanje mora biti tema – i javna i politička.  Funkcioneri na vlasti koji se odriču mučeničkih kostiju ne mogu biti funkcioneri u bilo kojoj Vladi nakon 30. avgusta. Svi pomenuti se diču evropskim integracijama Crne Gore i kako rade na poboljšanju odnosa sa susjednom Republikom Hrvatskom, a koja se sada predstavlja kao glavni kočničar na evropskom putu Crne Gore zahtijevajući faktički sve ne bi li se pokazali kao granični policajac za ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju. I to ne baš klasičan policajac, već onaj koji će u svemu da vidi problem!

S tim u vezi postavlja se pitanje – kako je moguće da Evropska Unija konstantno toleriše ovakvo ponašanje jedne njene članice – inače jedine članice gdje se promoviše tekovine nacističke tvorevine Nezavisne Države Hrvatske i koja otvoreno širi nacističku ideologiju? Upravo ta članica koja se očigledno nikada nije suočila sa prošlošću (a krajnje interesantno, to suočavanje se uvijek traži od Srbije koja se borila za očuvanje teritorijalnog integriteta SFRJ) i ne samo to već je počela da baštini poražene tekovine Drugog svjetskog rata i da ih afirmiše kao sliku koju je potrebno slati u svijet! Propala nacistička ideologija je doživjela krah još prije 80 godina, međutim, isti taj susjed koji sada pokušava da drži lekcije iz prava i pravde Crnoj Gori, i dalje ne smije da pogleda u svoju prošlost mračnih 90-ih godina kada su od Lore napravili faktički mali Jasenovac, a gdje je, što se žrtava iz Crne Gore tiče, stradali 21 pripadnik nikšićko šavničke, odnosno barske grupe.

Stoga, građani Crne Gore moraju znati šta se trenutno događa u državi i mora se poslati jasan odgovor – da Crna Gora jeste država koja je kandidat za Evropsku Uniju, ali ne i po cijenu ponižavanja vlastitih boraca a što naš najomiljeniji susjed u ovim trenucima pokušava da uradi. Gotovo se može uzeti kao fakat – da se u ovom trenutku više Crna Gora ponaša kao država članica Evropske Unije nego što to čini Hrvatska koja očito ne baštini sve tekovine na kojima je ovaj evropski savez i nastao! Pa kako ne pomisliti da ne postoji neki zvaničnik u Briselu koji bi potencijalno mogao sankcionisati ovakvo ponašanje zvaničnog Zagreba i možda eventualno preispitati hrvatsko članstvo unutar EU? Pogotovo jer je ova zemlja suštinski glavni kočničar svih ostalih balkanskih zemalja za članstvo, a pogotovo Srbije, gdje konstantno govore da se mora suočiti sa svojom zločinačkom prošlošću i staviti na stub srama. Ko zna, možda da bi Srbe mogla stići i njihova ruka i u Srbiji…