Vrhovni sud odbacio svih 13 zahtjeva za ublažavanje zatvorskih kazni

Vrhovni sud Crne Gore tokom prošle godine odlučivao je o 13 zahtjeva za vanredno ublažavanje izrečenih zatvorskih kazni koje su donijeli nižestepeni viši i osnovni sudovi i sve molbe su odbijene.

Karakteristika podnesenih zahtjeva je da su oni koji su tražili da im se ublaže kazne, osuđeni uglavnom na kazne od po nekoliko mjeseci zatvora do najviše godine.

Izuzetak je, piše na sajtu sudova, jedan slučaj u kojem je za četiri krivična djela – razbojništvo, okrivljeni osuđen na pet godina zatvora.

Navodi se, između ostalog, molba Kotoranina B. L. koji je pravosnažnom presudom podgoričkog Višeg suda osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šezdeset dana, zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.

Rješavajući o zahtjevu osuđenog za vanredno ublažavanje kazne, Vrhovni sud je donio rješenje kojim je odbio njegov zahtjev, uprkos što je dostavio sudu izjavu oštećene u kojom mu oprašta incident zbog kojeg je kažnjen…

Prvobitno je presudom Osnovnog suda u Kotoru oglašen krivim za krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, kada mu je izrečena uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od dvije godine po pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

Pravosnažno osuđeni na godinu zatvora zbog teške krađe iz Pljevalja, predložio je da mu se vanredno ublaži izrečena zatvorska kazna. Njegov punomoćnik je zahtjevu za vanredno ublažavanje kazne, naveo da su se, nakon pravosnažnosti presude Osnovnog suda u Pljevljima, pojavile okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda, a što bi očigledno dovelo do blaže osude.

Ukazao je tada da je osuđeni zasnovao vanbračnu zajednicu, da su dobili sina, kao i da se uz to, stara se i o djeci iz njenog prvog braka.

Nakon razmatranja zahtjeva, Vrhovni sud konstatovao je da je zahtjev neosnovan i to obrazložio:

“Prema odredbi člana 433 Zakonika o krivičnom postupku, ublažavanje pravosnažno izrečene kazne koja nije izvršena, odnosno izdržana, dozvoljeno je kad se po pravosnažnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očigledno dovele do blaže osude. Po ocjeni suda, navedene činjenice i da su potkrijepljene relevantnim dokazima, nijesu takvog značaja da bi očigledno dovele do blaže osude. Kako to proizlazi iz pravosnažne presude Osnovnog suda u Pljevljima, prilikom odmjeravanja kazne osuđenom, sud je cijenio sve okolnosti koje imaju uticaja kako na vrstu, tako i na visinu kazne. Između ostalog, cijenjena je kao olakšavajuća okolnost i činjenica da je porodičan čovjek i otac dvoje maloljetne djece. Imajući u vidu težinu učinjenog krivičnog djela, stepen krivice osuđenog i njegovu raniju osuđivanost, osuđeni je pravosnažnom presudom osuđen za krivično djelo teška krađa, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna predstavlja poseban minimum kazne zatvora propisane za to krivično djelo, a on je i ranije osuđivan više puta. I to, između ostalog, i dva puta zbog krivičnog djela teška krađa, što znači da se radi o specijalnom povratniku”.

I Beranac što je presudom Osnovnog suda u Beranama, koja je potvrđena presudom Višeg suda u Bijelom Polju, osuđen na šezdeset dana zatvora, zbog krivičnog djela – nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, podnio je zahtjev za vanredno ublažavanje kazne.

Međutim, Vrhovni sud i taj je zahtjev ocijenio neosnovanim.

Pravosnažno osuđenog na godinu zatvora presudom Apelacionog suda Crne Gore, zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, Vrhovni sud je takođe odbio predlog da se ublaži kazna.

“Osuđen je za krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine što znači da mu je ublažena kazna ispod zakonom propisanog minimuma. Osuđeni je izvršio krivično djelo iz grupe krivičnih djela protiv zdravlja ljudi, isti je medicinski radnik laboratorijski tehničar. Dakle lice koje je zbog prirode svog zanimanja posebno pozvano na brigu o zdravlju ljudi, a predmetnu opojnu drogu prodavao je u neposrednoj blizini bolnice u kojoj je inače zaposlen”, navodi se u rješenju Vrhovnog suda.

Iz sličnih razloga odbijena je i sljedeća molba za ublažavanje kazne, jer je već osuđen ispod zakonskog minimuma.

“Prilikom odmjeravanja kazne Viši sud u Bijelom Polju je sada osuđenom E. V. kao olakšavajuće okolnosti upravo cijenio njegove lične i porodične prilike, da se radi o licu lošeg imovnog stanja i ocu dvoje maloljetne djece. Osuđen je za krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, što znači da mu je ublažena kazna ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za ovo krivično djelo propisana kazna zatvora od tri do 15 petnaest godina. Osuđeni je izvršio krivično djelo iz grupe krivičnih djela protiv zdravlja ljudi na štetu maloljetnog lica”, piše u rješenju Vrhovnog suda.

Odbijen je kao neosnovan i zahtjev za ublažavanje kazne osuđenog I. M., zbog četiri krivična djela razbojništvo u sticaju sa krivičnim djelom razbojništvo, pravosnažno osuđenog na pet godina zatvora, presudom Osnovnog suda u Podgorici.

Vrhovni sud je naveo da je pri svojoj odluci imao u vidu težinu učinjenih krivičnih djela, stepen krivice osuđenog i njegovu raniju osuđivanost: “Jer je ranije osuđivan više puta, zbog krađe, prodaje droge kada je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, zbog omogućavanja uživanja opojnih droga, presudom Osnovnog suda u Kolašinu zbog teške krađe, te presudom Višeg suda u Podgorici 2009. godine, zbog prodaje droge, kada je osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu”, navodi se u sudskoj odluci.
Ko će da dočekuje goste na slavi…

Presudom Osnovnog suda u Nikšiću, V. P. osuđen je na četiri mjeseca zatvora zbog krivičnog – djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, zbog čega je kasnije podnio zahtjev za vanredno ublažavanje kazne.

Viši sud u Podgorici, međutim, preinačio kaznu i osudio ga na godinu i tri mjeseca zatvora. Izrečena mu je i mjera bezbjednosti – zabrana približavanja oštećenoj na udaljenosti od 100 metara u trajanju od dvije godine.

Takođe, Vrhovni sud je odbio njegov predlog za ublažavanje kazne…

Osuđeni je u zahtjevu naveo da mu je krsna slava u oktobru, da ima obavezu da dočekuje goste koji mu svake godine dolaze, da se ne bi prekidala slava.

Molio je sud da mu ublaži kaznu za mjesec dana ili izrekne neku blažu kaznu, na primjer “nanogicu” ili kako sud odluči.

“Okolnosti koje se ističu u zahtjevu za vanredno ublažavanje kazne, a koje se odnose na proslavu rođendana sina, i obilježavanje slave, ne predstavljaju okolnosti koje imaju karakter olakšavjućih, pa samim tim, ne mogu biti ni osnov za vanredno ublažavanje kazne”, navodi se u rješenju Vrhovnog suda.
Šta predviđa ZKP

Ublažavanje pravosnažno izrečene kazne koja nije izvršena, odnosno izdržana, dozvoljeno je kad se po pravosnažnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očigledno dovele do blaže osude, navodi se u Zakonu o krivičnom postupku.

Objašnjava se da molba za vanredno ublažavanje kazne ne zadržava izvršenje kazne.

“Prvostepeni sud će utvrditi da li postoje razlozi za ublažavanje i, po pribavljenom mišljenju državnog tužioca, ako se postupak vodio po njegovoj optužbi, spise sa svojim obrazloženim predlogom će dostaviti sudu nadležnom za odlučivanje o zahtjevu za vanredno ublažavanje kazne.

Ako se radi o krivičnom djelu za koje se postupak vodio po optužbi državnog tužioca, sud koji odlučuje o zahtjevu za vanredno ublažavanje kazne će prije donošenja rješenja spise dostaviti državnom tužiocu koji postupa pred tim sudom. Državni tužilac može podnijeti pisani predlog sudu.

Sud će rješenjem zahtjev odbiti, ako nađe da nijesu ispunjeni zakonski uslovi za vanredno ublažavanje kazne. Ako zahtjev usvoji, sud će presudom preinačiti pravosnažnu presudu u dijelu odluke o kazni”, piše u Zakonu.