VOLI ILI KOLUMBIJA U MALOM

Piše SIBIN

Pjer Burdije je svojevremeno prepoznao nešto što je nazvao „povlačenje države iz javne škole, javne bolnice, javne televizije, javnih stanova, itd.“
Kad se ovako nešto primjeni na ovdašnju situaciju, inače po šokovima protegnutu unedogled, mogli bismo reći da se – država povukla čak i iz Volija. U čijim magacinima se, u paketima banana (pazi sad!), obrelo pola tone kokaina!

U slučaju svih stvari, ipak, ruku na srce, ispada da je država uvijek (već) nevina.

Ona sa svim nepočinstvima i brutalnim kršenjima zakona kao da nema ništa. Ukoliko nema, gdje se sve ovo odigrava?

Burdije dodaje da „povlačenje države“ za posledicu ima rast građanskog očajanja, kojeg onda naročito eksploatištu socijalisti, eksperti za kreiranje laži u koju smo, prosto, usled očajne situacije, nagnani da vjerujemo.

Što je nerealniji program koji nam se predočava, to se mi prije za njega hvatamo kao za slamku spasa. Famozni održivi razvoj su kule u vazduhu koje podupiru naše iluzije.
Čekali smo Katnićevo pojavljivanje pred kamerama kako bismo od svega, preko njega, napravili dobru zajebanciju, jer nas Milivoje baš uveseli, tako da ne znamo više ko se tu s kim sprda: on sa državom ili s nama ili mi sami sa sobom? Igrajući se nekakvog društva u državi koja je usputna stanica ili tek kokainski prelaz koji je kao roba, veli Katsnić raj, budući da vrijedi nekoliko miliona eura.

Izmišljamo novi vid demokratije koja se potpomaže kriminalom kad sve ekonomije pate usled pandemije što bismo se i mi nalazili u očajnom stanju dopuštajući da se država povlači iz ilegalnih, dakle, vrlo unosnih i sve su prilike profitabilnih poslova.