Voker i nakon 24 godine od „Račka“ nastavlja da promoviše svoje laži

Niko više ne spominje NATO bombardovanje albanskih izbjeglica kod Koriše. Kosovo i Metohija, 14. maj 1999. godine.

U napadu je sa šest projektila pogođena kolona ljudi koji su, posle pedeset dana izgona i ubitačne kampanje Alijanse, riješili da se vrate svojim kućama. NATO ih je zaustavio.

Stradalo je osamdeset sedam civila. Desetoro novorođenčadi, dvadeset šestoro uzrasta do petnaest godina. Četrdeset dvoje od petnaest do pedeset pet godina. Devet starijih.

Niko ih, proteklih godina, nije ni spomenuo. Ni sunarodnici, ni zapadni, „civilizovani“ svijet.

Reporteri „Novosti“ u tom danu strašne tragedije koriških domaćina i njihovih porodica, bili su na licu mjesta. U Koriši. To, što smo u ovom danu zabilježili, zaborav ne prima. Raskomadana tijela, mnoga, bukvalno spržena. NATO je potpisao ovaj zločin, a u izvještaju Vilijema Vokera, tadašnjeg šefa Misije OEBS na Kosovu i Metohiji, ovih slika nema.

Ima samo onih, falsifikovanih iz Račka, u kojima ovaj režiser laži „presvlači“ teroriste OVK u civile i predstavlja ih kao nedužne žrtve srpske policije. Bilo je to prije tačno 24 godine, na današnji dan, 15. januara 1999.

Ove potresne, istinske slike iz Koriše, niko od nas nije ni tražio. Montirane slike iz Račka, malenog mjesta u Štimlju, jakog uporišta terorističke OVK, u kom su se legalne državne snage borile sa odmetnicima, proizvele su odijum protiv srpskog naroda i pokrenule NATO agresiju na SRJ. U ta, gotovo tri mjeseca neprekidnog bombardovanja i zvjerskog napada sa teritorije Albanije, žrtve još nisu prebrojane.

Zašto smo, ovako, započeli priču o dvadesetčetvorogodišnjici laži o Račku koja je smišljeno upalila fitilj za napad NATO, bez saglasnosti Savjeta bezbednosti Ujedinjenih nacija, na jednu suverenu zemlju, SRJ, članicu UN. Započeli smo je, kako bismo, primjerom, dokazali apsurd, laž i manipulaciju Vilijema Vokera, koji i u svojoj novoj (staroj) priči, čak ni za 70.000 evra, ne odstupa od odavno utemeljenih laži.

– Njegovu laž osporio je sud u Hagu. Tri optužnice: protiv Slobodana Miloševića, Sretena Lukića i Vlastimira Đorđevića, pale su jer je sud utvrdio opravdanost akcije srpske policije u Račku – kaže za „Novosti“ Danica Marinković, istražni sudija u predmetu Račak. – Moje svjedočenje u Hagu je bilo presudno, i, ako ja nestanem, istina će da ostane. O Vokerovoj knjizi „Istina“, ne želim da govorim. Mogu da se pitam: čemu ova „naknadna pamet“? Ni po cijenu života ne bih se odrekla istine. Istina je da je Račak njegova fabrikovana laž, kao uvod u NATO intervenciju. Voker laže za pare, delim mišljenje mnogih da je knjiga čist profit za njega i njegovu fondaciju. Srbija treba da bude oprezna, memoari prevaranta su opasni. Slutim da ih Kurti može upotrijebiti protiv Srbije kao osnov tužbe za genocid, koji neosnovano pripisuje srpskom narodu. Ali, to može da bude usluga i našoj državi za tužbu protiv Vokera. Pitam se zašto ovaj režiser laži, krvavih ruku, do sada nije priveden pred sud istine. Istina je nezaustavljiva i ona nalazi svoj put do konačnog odgovora. Odgovor je da nije bilo nikakvog masakra nad civilima, već da je to obračun legalnih srpskih snaga bezbjednosti sa teroristima. U tim danima, istina nije mogla da nađe svoj put. Bilo je takvo vrijeme da na Zapadu niko nije želio da je čuje. Ni sad nije kasno.

Danica Marinković, istražni sudija Okružnog suda u Prištini, tri dana je kuršumima ometana da obavi uviđaj u Račku. Za to vrijeme, teroristi su, uz pomoć Vokera napravili scenu za strane medije. Stradale odmetnike u legalnoj akciji srpskih snaga bezbjednosti presvukli su u civile i predstavili ih kao nedužne žrtve srpske policije. Ovo je dokumentovala u knjizi „Istina o Račku“, koja je nedavno ugledala svjetlost dana. U toj knjizi su detalji o sprovođenju istrage kojima je dokazala laž i prevaru tadašnjeg šefa misije OEBS Vilijema Vokera.

O tome, kako su tekli uviđaj i izveštaj o takozvanom masakru srpske policije u Račku, svjedočila je i Helena Ranta iz Finske, dio Vokerovog tima. Istinu je iznijela kasnije.

Priznala je da se pod pritiskom složila sa Vokerovim lažnim izvještajem.

U prilog istini, svjedočila je i Norma Braun iz Nemačke, koja je u timu Vokera bila u vrijeme kada je on zakuvavao NATO agresiju.

– Sve je počelo od jedne laži, od humanitarne krize na Kosovu i Metohiji koje prije NATO bombardovanja nije bilo – oglasila se Norma Braun. – Slučaj je unaprijed pripremljen i izveden pod izgovorom takozvane humanitarne krize. O masakru civila, koje je Voker objavio, sporili smo se. Kada nisam odobrila njegov stav, zanijemio je.

Vilijem Voker, već je doputovao u Prištinu. Promovisaće svoju novu (staru) knjigu o Račku. Privremene institucije u Prištini finansirale su je sa 70.000 evra. Premijer takozvanog Kosova, Aljbin Kurti, opravdao je promociju knjige „posebnim značajem za istoriju ovovremene države Kosovo“. Juče je otišao i korak dalje, pa mu je na ceremoniji na Univerzitetu Hadži Zeka u Peći uručio titulu doktora nauka, rekavši „da će uvek biti prijatelj Kosova“.

– Mi Albanci nikada nećemo zaboraviti šta ste uradili za Kosovo – rekao je Kurti Vokeru.

KAKO GA SAVJETOVAO, TAKO I ZAVRŠIO

Ambasador OEBS Vilijem Voker, posle završene misije na Kosovu i Metohiji, osnovao je fondaciju koja je savjetovala tadašnjeg predsjednika Hašima Tačija. Mjesečno 7.000 evra. Potom ga je usmjeravao i za pripremu pred Haškim tribunalom. Kako ga je Voker savjetovao, tako je Tači i završio. Dok je Tači u Hagu, Vokerova jakna, ona od koje se groze svi kao paradigmi laži je još u muzeju Prištine. Jakna, po kojoj je ostao upamćen u Račku, odakle je krenula kampanja za NATO bombardovanje SRJ.

PROTIV TRAMPA I VUČIćA

Tramp ne bi trebalo da ekonomsku politiku na Kosovu podredi političkoj – stav je propalog demokrate Bila Klintona. Voker, koji se preporučuje za velike pare, posle Tačija – preporučuje se i Kurtiju, smatra da Vašingtonski sporazum nije bio potreban, jer su ga potpisali „otpisani Tramp i otpisani Vučić“. Klintonov megafon, međutim, nije imao nikakvog odjeka.

Besomučno razaranje SRJ trajalo punih 78 dana, Foto I. Marinković

OSVJEDOČENI SRBOMRZAC

Haški tribunal je iz optužnice prema predjsedniku Miloševiću, generalima Lukiću i Đorđeviću, u kojima sam svjedočila, izuzeo Račak, koji ih je teretio. Meni je to najveća satisfakcija i najveće životno priznanje. Voker, osvjedočeni srbomrzac, izgubio je ugled u međunarodnoj zajednici jer nije uspio da ubijedi sud u laži u koje, vjerovatno, ni sam nije vjerovao – govori za „Novosti“ Danica Marinković.

– Nažalost, vrijeme je tada bilo takvo da je njegov, naručen izveštaj pokrenuo NATO bombardovanje. Na sreću, mislim, danas su drugačije okolnosti. Iskustvo nas uči da to prepoznamo i da nam se ne ponovi.

ZATVOR ZBOG NEGIRANjA

Koliko vlasti takozvanog Kosova istrajavaju u sopstvenoj istini o Račku, potvrđuje i sudbina Ivana Todosijevića, poslanika u prištinskoj skupštini. Krajem 2019. osuđen je na dvije godine zatvora zbog negiranja Račka. Teretili su ga za podsticanje nacionalne, rasne, vjerske mržnje. Nemir i netoleranciju.

Todosijeviću, koji je, povodom dvadesetogodišnjice NATO bombardovanja kazao da je „povod za agresiju bila takozvana humanitarna katastrofa na prostoru KiM i izmišljen Račak“, izrečena je drastična kazna. Kazao je da je Račak izmišljen i iskorišćen kao povod za bombardovanje.

 

 

(novosti online)