Piše: Miloš Spaić
Povodom vojnih napada koje su Sjedinjene Američke Države i Izrael izveli na teritoriji Irana, važno je naglasiti nekoliko principijelnih pitanja koja se tiču međunarodnog prava i globalne bezbjednosti.
Karakter političkog režima u bilo kojoj državi, uključujući Iran, ne može sam po sebi predstavljati opravdanje za jednostranu upotrebu vojne sile bez jasnog međunarodnog pravnog mandata.
Takva praksa otvara opasan presedan u kojem procjena prijetnje postaje politička odluka najmoćnijih država, a ne pitanje međunarodnog prava i međunarodnih institucija.
Posebno zabrinjava činjenica da se standardi međunarodne legitimnosti često primjenjuju selektivno. Povjerenje u međunarodni poredak ozbiljno se narušava kada se principi poštovanja suvereniteta i bezbjednosti država ne primjenjuju dosljedno na sve aktere međunarodne zajednice.
Dosljednost principa mora biti univerzalna, jer bez toga međunarodno pravo gubi svoj smisao i autoritet.
Istovremeno, vojni napadi gotovo neminovno proizvode vojni odgovor. Time se ne povećava bezbjednost, već se stvara spirala eskalacije sa potencijalno teškim regionalnim i globalnim posljedicama, dok najveću cijenu takvih odluka uvijek plaćaju civili.
U trenutku kada međunarodna zajednica već svjedoči dugotrajnim oružanim sukobima i humanitarnim krizama u različitim dijelovima svijeta, dodatna vojna eskalacija predstavlja ozbiljan rizik za stabilnost šireg regiona i međunarodni mir.
Zbog toga je neophodno insistirati na hitnoj deeskalaciji i povratku diplomatskim mehanizmima rješavanja sporova kroz međunarodne institucije. Mir i stabilnost ne mogu se graditi selektivnom primjenom sile, već dosljednim poštovanjem međunarodnog prava za sve.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
