Vladimir Pavićević u „Relativizaciji“: Ni Bog ne zna ko će formirati vladu u Crnoj Gori

U 30. epizodi emisije „Relativizacija“ Ljiljana Smajlović je razgovarala sa politikologom Vladimirom Pavićevićem, nekadašnjim profesorom na Fakultetu političkih nauka u Beogradu koji je 2018. godine otišao u Podgoricu i „ušao u crnogorsku političku arenu“, o tzv. mekom razvlašćivanju Mila Đukanovića, rezultatima nedavnih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, posljedicama Afere Do Kvon na formiranje buduće crnogorske vlade, o Tviteru kao precijenjenoj društvenoj mreži, ali i tome da li je, kako kaže Nikola Jokić, „ovih dana lijepo biti Srbin“.

„Često se suočavam sa pitanjem kako se ti nacionalno osjećaš, naročito otkad sam u Crnoj Gori. Za mene je to jednostavno, ja se osećam i kao Crnogorac i kao Srbin. Prvi put me je to neko pitao u Crnoj Gori kada sam ušao u tu političku arenu, i ja sam tako odgovorio“, navodi Pavićević.

Komentarišući raspravu na Tviteru povodom toga što je N1 „politički korektno“ preveo izjavu Nikole Jokića da je „ovih dana lijepo biti Srbin“ kao „ovih dana je lijepo biti državljanin Srbije“, Pavićević je istakao da je i sam korisnik te društvene mreže i da podržava diskusije i polemike, ali da ta mreža nema preveliki društveni uticaj, pri čemu se osvrnuo na popularnost koju Jokić, a posebno Novak Đoković, uživaju u Crnoj Gori.

U Podgoricu sa misijom

Politikolog je objasnio šta ga je podstaklo da se 2018. godine iz Beograda preseli u Podgoricu, šaljivo primjećujući da „situacija obično biva obrnuta“.

„Te 2017-2018. godine sam osmislio jedan politički projekat koji je podrazumijevao da ja živim i boravim u Crnoj Gori, a imao sam sve mogućnosti za to budući da ja legalno imam i crnogorski i srpski pasoš. Crnogorski zakon o državljanstvu je restriktivan i to nije lako, i mali broj ljudi ispunjava uslove da može da sačuva oba državljanstva“, objašnjava Pavićević.

Kako dodaje, nije mogao da zamisli da se odrekne jednog državljanstva, a razloga za njegov odlazak je bilo nekoliko.

„Razmišljao sam šta je to sad čime ja želim najviše da se bavim. I onda sam otkrio da je to Crna Gora, jer je to dosta zanimljiv prostor politički, moj je i osjećaj bio, ali mi je i analiza pokazivala, da postoje uslovi, ali i veoma opravdani razlozi da se ide ka razvlašćivanju Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista. Ja sam tada osmislio koncepciju koju smo nazvali meko razvlašćivanje DPS Mila Đukanovića, i to je na kraju čitavog procesa trebalo da dovede do onoga što smo sada dobili“, navodi.

Cilj je, kako navodi sagovornik Ljiljane Smajlović, bila mirna tranzicija vlasti, do koje su došli drugog aprila 2023. godine kada je Milo u punoj mjeri, a potpuno mirno, razvlašćen tako da nikada više neće imati nikakav formalni uticaj na crnogorsku politiku.

„Milo je 30 godina pripadao stranačkoj strukturi koja je bila ubjedljivo i dominantno prva u Crnoj Gori. Prvi put u istoriji ona je danas druga. Kada poredimo rezultate ovih parlamentarnih izbora sa onim iz 2020. vidite da je DPS pojedinačno imao preko 30 poslanika u skupštini koja ima 81 člana, a sada ima manje od 20. DPS je maltene prepolovljen, a oni ljudi koje vezujemo za ideale one velike tridesetoavgustovske pobjede nad Milom iz 2020. godine idu na minimum od 50 poslanika. Godine 2020. je to bilo 41, samo je 1 donio prevagu. Kada pogledate brojeve, relevantnost Milovog DPS je daleko ispod onoga što je nekada bila“, objašnjava Pavićević.

Kako dodaje, za razliku od Miloševića 2000. godine, Milo je priznao poraz na izborima, prihvatio je da se osigura tranzicija vlasti bez peripetija, što je stvorilo utisak, i kod aktera u Crnoj Gori, a i kod međunarodnih aktera, da on pokazuje neku mjeru odgovornosti.

„Milo je sada u punoj mjeri razvlašćen pošto nije uspio da vrati neke stvari na prethodne uslove. Situacije 5. oktobara 2000. i 30. avgusta 2020. su više različite nego slične, zbog različite reakcije te dvojice autoritarnih lidera u situaciji kad gube moć. Zato Milova nije odmah propala, nego pad ide postepeno“, ocjenjuje dodajući da je nedavni rezultat DPS najslabiji rezultat Milove stranke u istoriji obnovljenog višestranačja u Crnoj gori.

Kako navodi, njegova misija u crnogorskoj politici je punim razvlašćivanjem Mila Đukanovića završena.

Odgovarajući na pitanje zašto se skoro polovina crnogorskih glasača nije pojavila na biralištima, Pavićević objašnjava da za to postoje dva ključna razloga: smirivanje tenzija koje je Milo stvarao kako bi 20 godina uspijevao da dođe do većine u skupštini, ali i „nerad Evrope sad“.

„Sprovedena su istraživanja, ankete, koje su pokretu Evropa sad uoči izbora davale preko 30 odsto podrške, a to je pokret koji je tek osnovan i nema infrastrukturu. Oni su vidjeli da imaju npr. 38 odsto i računali su da je ta popularnost dovoljna. Nisu napravili infrastrukturu koja će podsjećati njihove glasače. Nerad Evrope sad je jedna od ključnih determinanti koje su prouzrokovale pad izlaznosti“, smatra Pavićević.

„Ovi naši će svakako dobro da prođu“, mislili su ljudi koji su otišli neko možda na more neko na selo, nedelja je bila lijep dan. Ako Evropa sad nastavi da se ponaša kao da nema stranku, taj balon će vrlo brzo da se izbuši. Moraju da se drže nekih pravila u politici bez kojih vi ne možete da imate tog sigurnog glasača, dodaje Pavićević.

Pavićević je trenutno obavlja funkciju savjetnika potpredsjednika Vlade Crne Gore Vladimira Jokovića, predjsednika Socijalističke partije Crne Gore.

Afera Do Kvon za Abazovića bila medveđa usluga

Kako objašnjava, prevagu na nedavnim izborima donijela su obećanja iz ekonomske sfere, poput izjave Evrope sad da će minimalna plata biti 700 evra.

„Ko god da vam kaže da zna ko će formirati vladu u Crnoj Gori, nemojte mu vjerovati.
U ovom momentu ni Bog ne zna ko će formirati našu vladu“, ocjenjuje sagovornik u „Relativizaciji“ i dodaje da će svakog ko makar namigne DPS to skupo koštati.

„Pojavila se jedna afera pred izbore nazvana Do Kvon afera. To Milojku Spajiću nije naškodilo. Do Kvon je programer kripto valuta iz Južne Koreje, on se našao u Crnoj Gori, optužuju ga Amerikanci za pronevjeru milijardi. On je uhapšen na osnovu međunarodnih potjernica. Sad se brani sa slobode. Svega nekoliko dana pred izbore pojavljuje se pismo tog Do Kvona, a u tom pismu se on maltene ispovijeda i piše kako je drugovao sa Spajićem“, podsjeća Pavićević i dodaje da se pismo čitalo Vijeću za nacionalnu bezbjednost.

Kako ocjenjuje, ko god je osmislio reakciju Dritana Abazovića na to pismo učinio mu je medveđu uslugu.

„Spajićev komentar da neće sa DPS i Abazovićem je direktna posljedica toga“, objašnjava politikolog objašnjavajući da se to opravdava argumentom da je Abazović zloupotrebljavao institucije sazivanjem Vijeća za nacionalnu bezbjednost kao što je nekada DPS zloupotrebljavao institucije, te da se čak govorilo i o Spajićevom Hapšenju.

„Ja sam protiv tih teatralizovanja, protiv predstava u politici“, navodi Pavićević.

Abazović želi da se borba protiv mafije nastavi, on je kao predsjednik vlade najviše doprinio toj borbi, ocjenjuje Pavićević.

„U Crnoj Gori se zna da je on udario na mafiju i sigurno možemo da razmišljamo o nekim bezbjednosnim rizicima za njega, ako nije štićena ličnost na primjer, odnosno ako ne bude imao poziciju u vladi“, smatra gost Smajlovićeve i dodaje da je i njegov politički savjet bio da Spajić uključi Abazovića u vladu kao ministra unutrašnjih poslova.

„Još jedan prijedlog je da nova vlada bude sastavljena od svih aktera koji sebe vezuju za velike ideale od 30. avgusta“, što je, kako zaključuju on i Smajlović, prvi put da je on oko nečega saglasan sa Zdravkom Krivokapićem.

Pavićević trenutno priprema knjigu o ljudima koji su najviše doprinijeli razvlašćivanju Mila Đukanovića, uključujući i Kneževića i Mandića koji bi, po njemu, trebalo da razvijaju svoje diplomatske vještine i sferu diplomatije.

„Moja motivacija za pripremu te knjige tiče se toga što mislim da je to što su uspjeli da razvlaste Mila, da je to zaista istorija. A za takav istorijski događaj treba sačuvati svedočanstva“, ističe on.

Kako zaključuje, „perfektne svakodnevne međuljudske odnose između ljudi u Srbiji i Crnoj Gori samo treba da se pretoči u formalne političke odnose“.

„Treba stalno podsjećati političare na tu volju građana. Milatović je u intervjuu u Beču rekao da ne postoje bliži odnosni od odnosa Srbije i Crne Gore“, navodi Pavićević.

Na pitanje koja je njegova naredna misija i da li planira da ruši neku drugu vladu, Pavićević navodi da mu je trenutno najinspirativniji izazov srpskog obrazovanja, odnosno kako navodi „svojevrsan dositejevski iskorak“, kom planira da se posveti narednih mjeseci i godina.