Vladika Metodije: Srpski narod koji je bio žrtva višestrukih genocida sada proglašavaju genocidnim – na djelu je pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma!
Vladika budimljansko-nikšićki Metodije dotakao se u svojoj Vaskršnjoj poslanici teme izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, a koju, prema pisanju brojnih medija, želi da podrži i zvanična Crna Gora.
Vladika je citirao i dio iz poslanice patrijarha srpskog Porfirija da snažno podižu svoj glas i ukazuju na pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma u kome se nastoji da srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja bude proglašen za počinioca genocida.
„Na djelu su iste stare političke manifestacije i političko prizemlje, na djelu je Ruganje Hristu. Svevideći Gospod koji je Istina uči nas da „ukoliko je zaborav hljeba koji silazi s neba dublji, utoliko je otimanje tvorevine i njenih dobara od Boga i od bližnjih – bezočnije i samoživije.“ Mržnja na Hrista kojoj svjedočimo danas, a koja traje više od dvije hiljade godina, ima razna obličja. Sveti starac iz Klepaca im je ponudio svoj mir kao odgovor, rekavši: Samo ti sine radi svoj posao“, podvukao je Vladika.
Dodaje i da je jedino srpsku naciju, od evropskih, gradila Crkva – i zato je, dodaje, srpstvo duhovna kategorija koja je duboko utemeljena na žrtvi Hristovoj i žrtvi narodnoj.
„I opet i opet, u ime zajednice Živih u kojoj smo svi mi sabrani, u ime milionskih srpskih pravednika palih u borbi za slobodu na svom vjekovnom ognjištu, pobijenih i poklanih, žena, starih i onih najmanjih, u ime pokradene srpske istorije, jezika i grobne zemlje, „snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma u kome se nastoji da srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja bude proglašen za počinioca genocida“, podvukao je Vladika Metodije.
Vladika je kazao da onaj koji Drugoga ne prepoznaje kao brata, nije prije toga poznao Hrista.
„On je onaj nesretni cinik koji pljuje i bljuje: „Hriste, znaš li ko te je udario?“. On je onaj bludni sin koji živi daleko od Oca. On je onaj koji napušta svetost na koju je pozvan i odlazi da izda svoju braću i svoj rod za 30 srebrnika. Kako onda, tako i danas, u korijenu svake izdaje je novac. U korijenu svake izdaje je mrak i smrt, jer skok u oholost mora da se završi bolnim padom. Čovjek pada i ustaje u neprestanom boju za nebesko ili zemaljsko. „Grijeh je smrt, vrlina je vaskrsenje“. Na tom putu čovjek kroz Tajnovodstvo otkriva Boga. Želja i čežnja da se vratimo sebi i Drugome, da se vratimo Bogu – već je vaskrsenje. Potreba za ljubavlju, za smislom, za Bogom – već je vaskrsenje. Čovjek upravo i živi osjećanjem smisla. A osjećanje smisla javlja se u čovjeku samo u samospoznaji, koja se kod Svetog Jovana zove pokajanje. Pokajanje otvara i pomjera granice smrti pred kojima se čovjek našao“, jasan je Vladika.