Vladika Joanikije: Crnogorci da se oslobode mržnje, nekada su oni nosili barjak u cijelom srpstvu!

Crkva nije biro za registraciju i uspostavljanje nacija, niti mašina koja melje ili ugrožava bilo čiju naciju, poručio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije na okruglom stolu u Podgorici na temu „Pravoslavlje i nacija“.

Rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović naglasio je da je crkva utemeljena na mnogo dubljim osnovama nego što je to bilo koji zemaljski prolazni identitet, uz poruku da će Crkva na kraju objediniti narod u Crnoj Gori, jer se ne može dozvoliti da se narod i po tom pitanju podijeli.

To su neke od glavnih teza koje su se sinoć mogle čuti na okruglom stolu u organizaciji udruženja „Ne damo Crnu Goru“ koje je osnovalo 77 univerzitetskih profesora, uz medijaciju prof. dr. Dušana Krcunovića.

Rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović kazao je da on korijene problema u odnosu između svake države i crkve vidi još u najstarijem bibilijskom tekstu, kada je izrailjski narod kome je osnovni identitet bilo sabiranje oko Boga i Božje riječi, ušavši nakon vjekova lutanja i ropstva u Zemlju obećanu, poželio da i on sam ima svoju državu i cara.

On je podsjetio da se, iako je prorok Samuilo u tom trenutku Izrailjce otvoreno upozorio da će njihove sinovi i kćeri, ako im on da cara, postati sluge toga cara, a ne Gospoda, dogodilo upravo ono čega se Samuilo pribojavao.

„Narod je počeo da služi caru, a ne Bogu. Neko bi rekao otkud problem, zar ne može i jedno i drugo, ali očigledno da negdje u suštini i ne može. Tu dramu prenesenu hiljadu godina kasnije vidimo i u Pilatovoj sudnici kada Pilat pita Gospoda: `Jesi li ti car`, a Isus mu odgovara: `Moje carstvo nije od ovoga svijeta`“, kazao je Perović.

Rektor Cetinjske bogoslovije se nakon toga osvrnuo na tumačenje pojma nacije i različito shvatanje tog pojma koje danas imamo na Zapadu i Istoku.

„U modernom zapadnom tumačenju, nacija u savremenom politikološkom i filozofskom tumačenju nije etnička grupa, već državo uređenje i identitet u okviru državnih granica. Možemo da kažemo da je nacija vještačka političko-ideološka tvorevina, to jest angažovanje ljudi na određenom prostoru oko izgradnje jednog političkog identiteta.“

„Na Istoku imamo drugi tip kolektivnog identiteta koji kaže da se okupljamo oko kulta bez obzira gdje mi živjeli. Tako imate Jevreje koji su Jevreji bez obzira da li žive u Švajcarskoj, Rusiji ili Poljskoj… Dok na Balkanu imate identitet srpskog naroda koji je kroz usta kralja Nikole prije 100 godina definisan kao identitet jednog istog naroda, bez obzira na granice“, kazao je Perović.

On je u tom smislu podsjetio i na riječi kralja Nikole koji je na svom krunisanju kazao da se nada da će Evropa podržati dva srpska kralja, „jednoga na Jadranu, drugoga na Dunavu“.

Govoreći specifično o odnosu crkve prema fenomenu nacije, Perović je pak kazao da crkva Hristova koja ne poznaje ni Grka ni Jevrejina, ni roba ni slobodnjaka — svoju jačinu i vitalnost ne bi smjela da crpi iz bilo kojeg zemaljskog identiteta.

SPC ima kondicije više od bilo koje vlasti

Ipak to ne znači da sada ne treba konstatovati da je jedina kanonski priznata pravoslavna crkva u Crnoj Gori Srpska pravoslavna crkva (SPC), kao što je takođe i Crna Gora kao država priznata u Ujedinjenim nacijama (UN), kazao je Perović.

„Kao što se država Crna Gora, koja ima svoje granice, ne zove skup građana od Ulcinja do Pljevalja — nego se zove Crna Gora i to njeno ime koje je vremenom postalo i nacionalno ime, ne pretpostavlja da su svi njeni građani nacionalno Crnogorci. Tako ni ime SPC ne obavezuje nijednog vjernika da bude po naciji ono što on neće da bude. Drugim riječima, Srpska pravoslavna crkva kao Hristova crkva i jedina sveta saborna i apostolska crkva pod svoje okrilje okuplja sve vjernike, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost“.

„Ispod krova imena SPC mislim da su svi komotni, a pitanje je stila i crkvenoga života i načina da nijedan naš obred, javno obraćanje i služba ne bude sprovedeno na takav način da nečije identitetske osjećaje vrijeđa“, kazao je Perović i poručio da Crkva, bez obzira što se nalazi pod baražnom vatrom ideološke propagande aktuelne vlasti, ima više kondicije od bilo koje vlasti.

„Crkva je starija, više pamti, bolje zna, utemeljena je na dubljim osnovama nego što je to bilo koji zemaljski prolazni identitet i ona će na kraju objediniti narod jer ne može dozvoliti da se narod i po tom pitanju podijeli“, zaključio je Perović.

Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije ukazao je na to da je prva stvar koja se mora znati da su po duhu u Hristu svi jedno bez obzira iz kojeg naroda potiču.

„Kada apostol Pavle kaže da u crkvi nema ni Grka ni Jevrejina, to ne podrazumijeva da se isključuju razlike među narodima. Treba pojmiti da se razlike pola, ličnosti, mentaliteta i neke nacionalne razlike ne pretpostavljaju odmah sukob. To je vrlo često motiv i za upoznavanje i bogaćenje“, kazao je vladika.

S toga, na retoričko pitanje da li Hristos ukida nacije i nacionalne razlike — vladika Joanikije je kazao da je odgovor — „ne“.

„Možemo samo govoriti o tome da crkva razlike preobražava, oplemenjuje i daje im novi sadržaj i mogućnosti. Međutim, po našoj ljudskoj prirodi i slabostima te razlike ponekad postanu razlog za nerazumijevanje“, pojasnio je Joanikije.

U kontekstu aktuelnih tenzija i dešavanja, vladika je takođe primijetio da danas oko pitanja nacije imamo dosta diskusija u Crnoj Gori, ali da one nisu od juče.

„Bila je to tema i u udžbenicima u doba kralja Nikole i jednom je čak Crna Gora morala da zauzme zvaničan stav, jer je Evropa mešetarila i gledala da se već tada Crnogorci odvoje iz širokog korpusa koji je pripadao srpskom rodu. Naravno Crnogorci su to potvrđivali i nosili barjak jedno vrijeme u cijelom srpstvu, pa je koliko se sjećam neko od braće Dragovića, koji su bili najučeniji ljudi u Crnoj Gori s početka 20. vijeka, lijepo rekao: `Mi smo po državnosti Crnogorci, a po narodnosti Srbi`“, kazao je vladika Joanikije, ukazujući da je u pitanju slojeviti identitet koji mnogi teško shvataju, ali koji se naročito kroz vjeru oplemenjuje.

On je dodao da sada nažalost imamo tenziju u Crnoj Gori — ko je Srbin, a ko Crnogorac, te da u tom smislu postoji jedna mračna stvar u istoriji ljudskog roda, a to je zavađanje naroda.

„Skoro sam čitao kako su neke zapadne službe plaćale ljude na prostoru bivše Jugoslavije da zavađaju narod. Poznata je stvar da je Austrougarska monarhija u svome planu za Balkan u 19. vijeku za jednu od svojih ključnih ideja imala da što više zavađa Beograd i Cetinje.“

„Zavađanje traje i spolja i iznutra i toga imamo na pretek i danas u Crnoj Gori. Zar nisu proizvod svega onoga što su radili Sekula Drljević i Savić Marković Štedimlija gorki plodovi koje imamo danas? Danas se nažalost za crnogorsku naciju mnogo kači mržnja, i to je ono čega bi Crnogorci trebalo da se što prije oslobode“, upozorio je vladika.

Govoreći na koncu o zahtjevu vlasti u Podgorici da pravoslavna crkva u Crnoj Gori treba da bude državna crkva ili da služi crnogorskoj naciji, odnosno, da SPC kao takva ugrožava crnogorski naciju — vladika je ukazao da crkva nije biro za registraciju i uspostavljanje nacija, niti mašina koja melje ili ugrožava bilo čiju naciju.

„Crkva svačiju slobodu poštuje, ali prihvata samo ono što je dobro, plod ljubavi i dobre misli i namjere“, zaključio je vladika Joanikije.

(Sputnjik)