Vladika Gerasim: Ono što nije uspjelo u Crnoj Gori doživjela je Pravoslavna crkva u Ukrajini, samo još surovije i brutalnije!
Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zverka pokaže svoj trag
Ekskluzivno za TG Pravblog Sr, komentar aktuelnog progona UPC od strane Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačkog Gerasima prenosimo integralno.
Ove riječi, najpotpuniji su opis trenutne situacije kojoj je izloženo Pravoslavlje, a prvenstveno Ukrajinska Pravoslavna Crkva suočena sa napadom podivljalih zvijeri koje su u poslednjim fazama raspadanja, te tako u nemoći svojoj, prelazeći iz predvorja u same odaje pakla, ovaploćuju duh bogoborstva, duh antipravoslavlja, čime žele da pokore one malobrojne narode koji se nisu poklonili silama tame i čije koljenopreklone molitve još uvijek izbavljaju ovaj svijet od konačnog pada i propasti.
Ono što nije uspjelo ne tako davno u Crnoj Gori, svoju implementaciju, samo dorađenu i još suroviju i brutalniju, doživela je Pravoslavna Crkva u Ukrajini, koju je Hristu priveo Ravnoapostolni knez Vladimir, a silama tame predaje je Ravnodemonski predsjednik Vladimir.
Otvoreni rat protiv Pravoslavlja u Ukrajini, jeste istinski rat protiv svih pravoslavnih i dobromislećih ljudi, ma gdje živjeli u svijetu, vođen pod patronatom zapadnih sila, a koji je nažalost svoj blagoslov dobio i od pojedinih crkvenih velikodostojnika, u prvom redu mislimo na konstantinopoljskog patrijarha. Tim činom otvorena je ”pandorina kutija” nereda u Ukrajini, ali i svjetskom Pravoslavlju, samim blagoslovom onih koje su do tada držali za raščinjene i anatemisane raskolnike i protivnike Pravoslavlja.
Istim i oprobanim receptom, pritisak se vrši i na Pravoslavne Crkve u Poljskoj i Češkoj, da bi priznali ukrajinsku raskolničku strukturu koja služi mamonu, a ne Gospodu. Ništa manji pritisak se vrši i na pravoslavne u Estoniji i Latviji, od kojih se otvoreno traži da se odreknu sebe, a priklone se onome koji rehabilituje raskolnike i protivnike Pravoslavlja. Jednog dana, sigurni smo, svepravoslavni sabor će suditi po djelima onima koji su, skrivajući se iza visokih crkvenih položaja, do ovoga doveli i načinili jedan od najtežih grehova, a to je stvaranje najdublje rane na Sabornom Bogočovječanskom Organizmu – Crkvi, stvaranje rane raskola, tj. duhovnog i moralnog posrnuća i tragedije.
Nažalost, podršku silama tame daju i drugi predstavnici crkava i vjerskih zajednica u Ukrajini (u prvom redu jevrejska vjerska zajednica, rimokatolička crkva u Ukrajini sa unijatskom strukturom i dr.), ali i drugi širom svijeta, karakterišući potez vlasti u Ukrajini kao onaj koji će ujediniti Ukrajinu, a likvidacija UPC će donijeti dugo željenu pobjedu. Upravo to su one zvijeri sa početka teksta… U Ukrajini su se protiv Pravoslavlja objedinili svi alati borbe protiv Pravoslavlja korišteni vjekovima, od unijaćenja, raskola, pa do javnog progona i linča onih koji Gospodu služe. Ali, Gospod će skršiti zube grešnika i otpadnika, jer kada se razgori gnijev Njegov, blaženi su oni koji Mu ostaše do kraja vjerni.
Mi, pravoslavni na ovim prostorima, ne smijemo zaboraviti nesebičnu ljubav Njegovog Blaženstva Mitropolita kijevskog i sve Ukrajine g. Onufrija i svih sveštenoslužitelja Ukrajinske Pravoslavne Crkve i vjernog naroda, koju je pokazao predvodeći krsni hod ulicama Podgorice, a u zaštitu Pravoslavlja i imena Hristovog na ovim prostorima. Upravo radi toga, naše misli i koljenopreklone molitve moramo da nastavimo usmjeravati i uznositi Gospodu, a za krepost i ohrabrenje Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi koja svakodnevno trpi udarce progonitelja istinske vjere, a čiji će udarci postajati sve teži što adska zvijer bude ranjivija i bliža svojoj končini tj. propasti.
Prizivamo pravdu i ljubav i molimo Gospoda da podari snagu progonjenima, a progoniteljima razum, jer oni ne žele da znaju da upravo onaj ”ko pretrpi do kraja taj će se spasiti” (Mt. 24,13), i gromko naposletku upitati: ”Smrti, gdje je tvoj žalac!? Pakle, gdje je tvoja pobjeda!?”
Episkop gornjokarlovački
+ GERASIM
