Januarska penzija veća za 0,38 odsto. U prevodu – dva eura više. Dva eura nakon godine rekordnih cijena, inflacije, poskupljenja hrane, lijekova, struje i komunalija. Dva eura kao krunski dokaz „uspjeha“ ekonomske politike Vlade Crne Gore.

Ako je ovo mjera napretka, onda je riječ o otvorenom vrijeđanju inteligencije penzionera i građana. Prosječna penzija od 542,96 eura „uvećana“ za simbolična dva eura ne mijenja apsolutno ništa u životu onih koji biraju između lijekova i hrane, grijanja i osnovnih računa. To nije pomoć – to je poruka.

Ovo je rezultat politike koja se godinama prodaje kao vizionarska, reformska i evropska. Premijer Milojko Spajić i njegova Vlada mjesecima pričaju o istorijskim uspjesima, liderstvu u regionu i ekonomskom čudu, dok realnost staje u dva eura. Toliko, izgleda, vrijedi dostojanstvo ljudi koji su decenijama uplaćivali u sistem.

Najopasnije u svemu je to što se ovakav „uspjeh“ pokušava predstaviti kao nešto vrijedno pažnje. Kao da se od građana očekuje da budu zahvalni. Kao da je normalno da država slavi statističku korekciju dok penzioneri preživljavaju.

Ako je ovo maksimum ekonomske politike, onda problem nije u brojkama, već u potpunom gubitku dodira sa stvarnim životom. Dva eura nisu reforma. Dva eura nisu napredak. Dva eura su priznanje poraza – upakovano u PR saopštenje.

I što je najgore, sve se to radi uz uvjerenje da narod neće primijetiti razliku između ekonomije i iluzije. Ali razlika se vidi svakog dana – na kasama, u apotekama i na računima. A ne u procentima iz saopštenja.

Tagovi