Nema novosti koja nas može zateći. Iz crnogorskog sudstva još najmanje.
Bez, i u primisli, namjere da se neko unaprijed osudi, još manje da se vrši pritisak na naše, neupitno, slobodne i nepristrasne sudove, valja postaviti obična pitanja razumu.
Hoće li neko odgovarati ako Petar Lazović, nakon puštanja na slobodu uz jemstvo od 6,2 miliona eura, pobjegne iz Crne Gore.
Ne vjerujem da će pobjeći jer vjerujem u njegovu nevinost. Još tvrđe u tvrd karakter. Samo ostavljam mogućnost u koju vjeruju jedino nepatriote i zlonamjerni, zaslijepljeni Rusijom i Srbijom.
Hoće li sudija koji ga pusti, a on slučajno i nehatom pobjegne, hoće li taj zauzeti njegovo mjesto u Spužu?
Ili će nam se reći da smo na dobitku jer je u državnoj kasi ostalo tih prljavih šest i kusur.
Kažem prljavih jer toliki novac se u ovako nesređenoj i ekonomski desetkovanoj zemlji ne može steći čisto i regularno.
Osim toga poštene pare se ne daju za jemstvo. Prosto ne ide jedno s drugim.
Umjesto da se naši sudovi pozabave pitanjem odakle Lazovićima ili bilo kojim …ićima i njihovim prijateljima toliki milioni, mi ih prihvatamo kao zakonito jemstvo.
Odakle milioni bilo kome u neradnoj i opljačkanoj Crnoj Gori?
Da budemo iskreni svako ko na nekom računu ima desetine miliona i javno pokaže najmanje četvrtinu njih, bacio bi pred sud u kakvom kašetu od cipela tričavih 62 hiljade zelenih novčanica i prhnuo na slobodu. Ko kaže da ne bi laže kao miš.
I juče svi, ili gotovo svi ćute. I velika pravna nauka, i ugledni pravnici, i esnafska udruženja i „ugledne“ NVO.
Ćute i Bane i Veselin Radulović, zamolčale Uljarevićka i Tea Gorjanc, ne bijeli zuba Koprivica Dragan mlađi. Čak i uvijek pravdoljubivi Blagota Eraković, Ranko Đonović, Ljubo Filipović i naravno Nikolaidis. Ni slova.
Neki iz ljubavi prema partiji, grantovima i apanažama, a svi zbog respekta prema njegovom tati. Dubok, jezivo dubok respekt.
Ako je već tako, treba pustiti iz Spuža sve koji mogu založiti jemstvo makar od pet hiljada eura i na njihovo mjesto bez suđenja zatvoriti, recimo, taman toliko penzionisanih profesora univerziteta.
Treba ih kazniti što se nisu „snašli“. I što su čitave tri decenije, svi osim Milana Popovića, ćutali kao riba.
A osim toga poštenog čovjeka je već postalo stid što je na slobodi.
Evo javno kandidujem da se umjesto ovog mladića, od čijeg oca čitava partija zazire više nego od Svetog Vasilija, utamniči Vesna Bratić. Ona je nesporno sporna jer je smijenila vojnike i aktiviste DPS-a i to mimo zakona koje je stvarao DPS za sebe. Nečuveno Vesna – kršeći depeesov zakon udaraš na depeesovce. Ili ovog Spasojevića što je previše u medijima pričao o privilegijama i komforu u Zatvoru.
Prosta je logika – male ribe u akvarijum, a velike u okean.
Matija bi sve ovo ljepše rekao…
….
I uskoro ćemo, taj dan doći mora,
Uputiti molbe upravi zatvora –
Da nas liše straha, slobode i zime
I na robiju tešku da nas prime!
A kad nas u lance bace i povežu,
Nek svet izgubi sramnu ravnotežu!
I od dva sveta što svet ovaj čine,
Nek svet robijaša bude svet većine!
A čuvari nek nas, iz straha il’ srama,
Jedne noći mole da budu sa nama.