Veliki intervju Nikole Selakovića za „Blic“: Srpskoj diplomatiji je potrebna svježa krv!

Srpska diplomatija nije potpuno zapuštena i bez potencijala, kako mnogi sugerišu. Najtužnije je što su kritikama najsklonije pojedine bivše diplomate, ljudi kojima te manjkavosti ne samo da nisu smetale dok su bili na visokim pozicijama, već su i učestvovali u njihovom stvaranju,  kaže za „Blic“ ministar Nikola Selaković.

Selaković ističe da je diplomatija godinama izložena strašnom diskreditovanju u javnosti.

„I te kritike su samo malim dijelom zaslužene. Diplomatija je posao koji počiva na viševekovnim konvencijama i složenim procedurama i po svojoj prirodi je konzervativna i nesklona velikim i brzim promjenama. Istina je da mnogo toga može da se promijeni u unutrašnjoj strukturi MSP, na personalnom i organizacionom nivou, kako bi naša diplomatija bila pokretljivija i hrabrija i kako bi pružala bolje rezultate. Nakon što sam pažljivo sagledao sistem po dubini, mogu da kažem da situacija nije ni beznadežna ni nepopravljiva, i da se nadam da ćemo u vremenima koja dolaze biti svjedoci podmlađivanja srpske diplomatije. Činjenica je da nam je potrebna sveža krv, ljudi koji raspolažu znanjima i vještinama koje nedostaju mnogim starijim kolegama, i da ćemo udariti temelje jedne nove i moderne profesionalne diplomatske službe po mjeri naše otadžbine.

Šta će biti vaši prioriteti tokom manadata?

„Svakako članstvo u Evropskoj uniji, što nam je centralno strateško opredjeljenje, borba za zaštitu državnih i nacionalnih interesa na KiM, negovanje i unapređivanje prijateljstva sa Rusijom i Kinom, ali i građenje boljih odnosa sa SAD, kao i regionalna saradnja. I na kraju, ali ne najmanje važno, briga za srpski narod u regionu i dijaspori.“

 Kako teče realizacija Vašingtonskog sporazuma?

„Srbija poštuje svoje obaveze i to ćemo nastaviti da činimo jer kredibilitet u međunarodnim odnosima se teško stiče, a veoma lako gubi. Pritom, ekonomska normalizacija odnosa u regionu, kako je predviđena sporazumom, jeste u interesu Srbije. Onoga trenutka kada budemo pronašli modalitete za efikasniju ekonomsku saradnju u zajedničkom interesu, imaćemo i veći kapacitet da rješavamo i problematična politička pitanja. U Srbiji se već realizuju neki od infrastrukturnih projekata u sklopu sprovođenja Vašingtonskog sporazuma, a njegovi kritičari, osim najvulgarnijeg populizma, nemaju argumente protiv. Niko racionalan ne može da, recimo, negira činjenicu da će auto-put donijeti nove razvojne mogućnosti žiteljima Toplice, ili da tvrdi da uklanjanje barijera za slobodniji protok ljudi, robe, kapitala i usluga i pristup još jednoj velikoj jadranskoj luci nije u interesu Srbije.“

Kada govorimo o situaciji u regionu, s kim imamo najveći problem?

„Jasno je da je naš najveći problem nerešeno pitanje KiM. To je prije svega unutrašnje pitanje Srbije, ali se odražava na čitav region. U širem kontekstu to pitanje se dotiče potrebe uređivanja odnosa dva najveća naroda u regionu: srpskog i albanskog. I lično podržavam stav predsjednika Vučića da je neophodno da naša dva naroda, umjesto da budu instrumentalizovani u geopolitičkim planovima onih koji žele da na Balkanu imaju trajnu neuralgičnu tačku, pronađu zajednički interes i mogućnost da prevaziđu nesuglasice, jer bez toga ni mi ni oni ne možemo da se dobru nadamo. Mi ćemo nastaviti da se iskreno i doslijedno trudimo da KiM ne ostane zamrznuti konflikt koji će neko po potrebi odmrzavati, ali da bi to bilo moguće neophodno je da Priština odustane od maksimalističkih zahtjeva i pokaže spremnost za kompromis. Drugi veliki problem proističe iz stalnih nastojanja da se sruši dejtonska arhitektura BiH, kako bi se u njoj prije svega na štetu srpskog naroda uspostavila neka vrsta unitarne države. Mi ćemo nastaviti da, poštujući teritorijalni integritet BiH, pomažemo svoj srpski narod i Republiku Srpsku, i da podržavamo i afirmišemo stav prema kome je promena ustavnog poretka moguća jedino uz konsenzus oba entiteta i sva tri konstitutivna naroda. Regionalna stabilnost je prioritetni cilj i interes Srbije, jer nema ekonomskog razvoja bez stabilnosti. Zato ćemo u predstojećem periodu nastaviti da budemo uzdržani, da ne odgovaramo na svaku političku strelicu koja nam se upućuje, i da, kad god je to moguće, pružamo primjer kako jedan konstruktivan regionalni partner treba da se ponaša.

 

Kada ste došli u MSP, skoro 40 diplomatsko-konzularnih predstavništava nije imalo šefove. Kakva je danas situacija?

„Mnogim ambasadorima i konzulima je istekao mandat i novi će biti imenovani u predstojećem periodu. Konkretna rješenja biće usaglašena sa svim činiocima koji po ustavu imaju udjela u kreiranju i realizaciji spoljne politike. Važno je da u srpskoj diplomatiji imamo sposobne i energične ljude, jer biti diplomata u ovom izazovnom vremenu nije samo titularna funkcija. Od naših predstavnika u inostranstvu očekivaćemo da snažnije doprinesu poboljšanju međunarodnog položaja i ugleda Srbije, ali i da daju konkretniji doprinos privlačenju investicija. Svjestan sam da to, između ostalog, iziskuje promenu načina na koji mnogi u MSP shvataju svoj posao, ali krajnji je trenutak da srpska diplomatija uhvati korak sa vremenom.“

Da li se SNS sprema za izbore 2022? Hoćete li na njih sami ili u koaliciji sa SPS?

„Svaka odgovorna vlast sprema se za izbore tokom čitavog svog mandata, radeći na tome da ima opipljive rezultate onda kada izbori dođu. U tom smislu, ono čime se danas bavimo biće rezulat sa kojim ćemo izaći pred građane. Nije dakle riječ o političkom marketingu već o stalnoj usmjerenosti na rezultate, što je politički stil za koji imamo da zahvalimo predsjedniku Vučiću. SNS je principijelno na stanovištu da je za velike zadatke i izazove pred nama potrebno postojanje najšireg društvenog konsenzusa, a odluke o mogućim koalicijama ćemo, kao i svaki put do sada, pažljivo odmjeriti i doneti na našim stranačkim organima.“

Aleksandar Vučić najavio je povlačenje sa čela SNS. Šta o tome mislite?

„SNS je nastala kao plod istorijskog trenutka i potrebe građana Srbije da izađu iz perioda hronične političke podijeljenosti, nefunkcionalne države i nestabilne političke scene. Stranka, u čiji sam razvitak i snaženje i sam uložio dio svoje energije, međutim, prije svega jeste političko čedo vizije Aleksandra Vučića, jer on je osoba oko čije su se monolitne političke snage, odlučnosti i vizije naprednjaci okupili. Prirodno je i normalno da političke organizacije sazrijevaju i programski i personalno, ali ne mislim da je vrijeme da SNS ulazi u promjene svog političkog rukovodstva, jer to prije svega ne bi bilo korisno za državu. Naša stranka vodi računa o svojoj budućnosti i jedina je koja sistematski radi na stvaranju nove generacije političara, tako što smo okupili veliki broj mladih i talentovanih ljudi koji dobijaju priliku da se politički čeliče i postupno upoznaju složeni sistem upravljanja državom, i to između ostalog možete vidjeti po sastavu naše poslaničke grupe. Kada je riječ o pitanju smjene generacija u SNS, predsjednik Vučić će, siguran sam, odluku donijeti u najboljem interesu i stranke i države.“

Od Vučića nismo još čuli ni hoće li se kandidovati za još jedan predsjednički mandat. Imate li vi tu informaciju?

„Prerano je da razgovaramo o tome, ali ja se nadam da će predsjednik Vučić zatražiti od građana da mu povjere još jedan mandat. U Srbiji je za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata učinjeno više nego u decenijama prije njega, tako da, čak i da odluči da se sjutra povuče iz politike, doba u kojem živimo ostaće zapamćeno kao početak procvata Srbije i Vučićevo doba. Nadam se ipak da će predsjednik Vučić ostati na čelu države barem dok ne realizujemo program „Srbija 2025″. Važno je da Srbija u svom razvoju pređe jednu tačku poslije koje više neće biti moguć povratak na staro, i ne govorim samo o ekonomskim pokazateljima, već i o sistemu vrijednosti, izgradnji institucija i odnosu vlasti prema državi i građanima.“

Da li je Srbija danas bliža Moskvi, Vašingtonu ili Briselu?

„Srbija je u istoriji najbolje prolazila kada se u turbulentnim vremenima nije pozicionirala emotivno, već racionalno, na osnovu jasnog sagledavanja svojih snaga i interesa. Srbija je danas najbliža samoj sebi, više nego ranije vodi politiku koja, na prvom mjestu odgovara njoj samoj, druge poštuje i nikoga ne vrijeđa.“