VELIKI INKVIZITOR!

piše: prof. dr Dragan Koprivica

​

Ko se bavi sitnom trgovinom, kaže: „Sve imaš kod Kineza“, a, ko se bavi krupnim mislima, kaže: „Sve imaš kod Dostojevskog“. Paralela jeste bizarna, ali je i svakodnevica takva, izmiješana uzvišenim i praktičnim mislima. U svakom slučaju, Dostojevski je svojim umom osvijetlio trasu čovječanstvu, ruskom i svim drugim narodima, pa i narodu Crne Gore. I tim već postao novi sljedeći osumnjičeni u pokušaju tzv. Državnog udara, zajedno s Puškinom i Tolstojem.
​

U romanu „Braća Karamazovi“ ruski velikan je iz mnogo uglova sagledao smisao i puteve ljudskog bitisanja, postavio teze i antiteze kao vidove postojanja kontroverznog ljudskog roda u vremenu na svim meridijanima.

Stoga i nije čudo što je u svom djelu na visokoumjetnički, ali i filozofski način, sagledao odnos jedinke i kolektiva, način održanja vlasti i kontrole nad ljudskim stadom, pri čemu sučeljavanje ovozemaljske i nebeske vlasti predstavlja neminovnost kao dva vida odnosa prema čovjekovim sveukupnim slobodama.
​

Filozofsko-etičko težište romana čine dvije legende, „Buna“ i „Veliki inkvizitor“, a i jedna i druga nijesu apstraktne, već sasvim konkretne. Jedan od najvećih umova balkanske rusistike, Milosav Babović, inače, rodom iz Berana, proslavljeni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu, u jednoj studiji o Dostojevskom ukazuje na činjenicu da i u „Velikom inkvizitoru“ „sve počinje od živog života, od ljudi i njihovih odnosa“.

A, analizirajući „Bunu“, ističe i da „patnici imaju potpuno pravo da izmijene svijet“.
​

Ima li direktnije aluzije upravo na ova današnja zbivanja u Crnoj Gori? Na pomak ove zemlje ka ukupnim ljudskim slobodama? Na pravo naroda, koji se toliko napatio, da sad, nakon dvije i po decenije patnji, i on mijenja svijet..!

Naši patnici su svojim najubojitijim „oružjem“, najobičnijom olovkom, upravo suštinski izmijenili svijet, izmijenili i oslobodili Crnu Goru, i poveli je na put osvješćenja i pravde za sve ljude. A ne nekakve selektivne pravde za povlašćene i malobrojne u vlasti i oko vlasti.

Zato je Crna Gora 30. avgusta položila veliki ispit i pred velikim piscem Rusije i svjetske književnosti. I dokazala da je Dostojevski bio u pravu, da je izrekao univerzalne, svevremene istine, koje će se ponavljati kroz vjekove.
​

Jedno od tumačenja legende „Veliki inkvizitor“ zasigurno je usmjereno i na dva načina kako treba i kako se može povesti čovječanstvo za sobom. Ova Legenda je i primjer kako i kojem će se narod carstvu privoljeti, nebeskom ili ovozemaljskom.

Zato su Isus Hristos i Veliki inkvizitor, kardinal, oličenja dva dijametralno suprotna pristupa čovjeku i ljudskim slobodama.

​Hristos vjeruje u čovjeka, uči ljude ponosu, svojom pojavom nosi ljubav ljudskom rodu. On želi da ljude učini slobodnima, da njihovo opredjeljenje za njega bude rezultat slobodno izražene volje a ne bilo kakve prisile. Hristos odbija bilo koji način prinude da povede čovječanstvo za sobom.

A, nasuprot Hristu, Inkvizitor polazi od pretpostavke da je čovjek slabo biće, i da ga upravo zato treba silom učiniti poslušnim, slomiti u njemu osjećaj samopoštovanja, ponosa i prava da slobodno misli.

Po Hristu, čovjek ne živi samo od hljeba, a po Inkvizitoru hljeb, kao sinonim fizičke strane trajanja čovjeka u vremenu, predstavlja uslov svih uslova.
​

U Crnoj Gori je tokom posljednjih dvadeset pet godina trajala dominacija inkvizitorskog odnosa prema narodu, praksa da se uslovljavanjem oko kore hljeba može vladati ljudima, i poništavati ljudsko u čovjeku.
​

A onda se inkvizitorska doktrina u Crnoj Gori slomila naočigled domaće i svjetske javnosti, i to upravo po pitanju ljudskih sloboda i vjere. A misao Dostojevskog je opet trijumfovala. Za dobrobit naroda Crne Gore i njegove budućnosti, za prijateljski suživot svih vjera i nacija, osjećaj da je ovaj narod povratio svoje dostojanstvo. I da će svijetla obraza krenuti brže ka Evropi.

​Uz sve ovo, naš domaći Veliki inkvizitor je u praksi poradio na konceptu Dostojevskog: po vertikali moći, sve do dna, postavio svoje male inkvizitore da mu drže piramidu vlasti, i da svak prima na ruke shodno svojoj specifičnoj inkvizitorskoj težini.

A onda ni sve to nije pomoglo, pa se piramida urušila. Očito, ko ne zna lekcije Dostojevskog, moraće na popravni. I to u zemlji gdje više ne smije vladati inkvizicija 21. vijeka, a svak ima pravo da se vrati na put osvješćenja, i pokajanja, pa i naš Veliki inkvizitor. Ali prvo da shvati da narodu ni hljeb nasušni nije ono najvažnije. I da je obraz ovdje vazda iznad svega, da su ideali vazda vodili i vodiće poštenu Crnu Goru, koja se konačno vratila sebi i zakoračila ka Evropi.

A ako se neko pita ko je upravo taj naš dosadašnji Veliki Inkvizitor, nek pogađa iz tri puta, i svaki put će pogoditi.

Čitanje Dostojevskog može biti od velike koristi, jer pomaže da se ne dođe do vlastitog pada.

A na sve ovo se slikovito nadovezuje i dalje zacementirano ponašanje našeg dičnog Javnog servisa, koji od 30. avgusta do danas, 24, septembra, dakle, skoro mjesec dana, svoju programsku politiku tvrdokorno nije izmijenio ni za jotu. I pokazao da do kraja ostaje posljednji bastion Velikog inkvizitora.

Zato je, na primjer, jutros, u vijestima od 10 časova, odsustvovao bilo kakav video-zapis sa jučerašnje trijumfalne Skupštine, kojom se Crna Gora vraća spoznaniju prava, pravdi i pomirenju svih građana.

Ali je dat maksimalan prostor vječitom lobisti DPS-a i dosadašnjeg režima, Janušu Bugajskom, da još jednom zakuka iz Amerike da će nova vlast u Crnoj Gori krenuti u velikosrpske i velikoruske projekte, itd, itd.

Ako je i od Javnog servisa, ipak je degutantno djelovala jutrošnja prezentacija dragog Januša, kojem očigledno iz Šumskog štaba šalju saopštenja, pa ih on potpiše, pa vrati Javnom servisu.

Uglavnom, jutros je TVCG čak i samu sebe nadmašila…

I pritom se žali kako joj ometaju objektivnu koncepciju prikaza političkog stanja u Crnoj Gori. A ta objektivna koncepcija svih ovih godina svodi se na jeftino i napadno veličanje lika i djela Velikog vođe. Pa sad TVCG i dalje frizira političku realnost u Crnoj Gori u jeftinom naumu da pokaže i dokaže kako se od 30. avgusta do danas zaista ništa nije promijenilo. To je ta objektivnost Javnog servisa. Do kraja navijački, za odlazeći režim, iako brod, pun kokaina, curi na sve strane i komično tone. Na sreću i dobrobit poštene i osviješćene Crne Gore.