VELIKI BRAT (ANB)

Piše: Sibin

Sve su prilike da je Crnoj Gori neophodan nekakav ovdašnji Asanž, kontrašpijun, hakerski Robin Hud koji bi radio u interesu naroda.

Ne samo da nema politike bez prisluškivanja, nego je politika prisluškivanja jedina stvarna, što će reći da je javna riječ – treba li reći politička – precizno montirana, potom umorana u ukrasni papir, i svezana u mašnu.

Sve te sveobuhvatne, iznutra prazne riječi koje zvuče tupo, ne znače ništa, zato se presrećuju telefonski razgovori, i bubicama prikupljaju interesantni podaci. Ne reče li Psihoanaliza: podsvjesno treba čuti, pošto se utiša svjesno…

ANB, dakle, posjeduje istinu o nama, mi, pak, živimo u snu u kojem pričamo sebi priče o nama!

Bogdanović se mlad čovjek zabezeknuo saznavši da je praćen, budući da mu podebelo fali političkog iskustva, takva reakcija bila očekivana, usput, u hodniku, preslišavao se šta je kome, kad, preko tel. rekao, da li je, dakle, bilo u povjerenju ili je razgovor bio produženo `dojčovanje`…

Elem, policijska država ništa ne prepušta slučaju, tako da ono što, pak, propušta u etar javnosti odveć je naštelovan rad za manipulaciju, koji opet vrši propagandnu presiju, da diriguje kolektivnim, emotivnim habitusom. Zato se čini da nikad nismo bili slobodniji, ali, ipak se samo tako čini.

Na Vol Stritu važi istina da – novac nikad ne spava. U životima pod političkom palicom važi pravilo da kontrola nikog ne zanemaruje.

Vlastima nas izdaje vlastiti smart iphone.