Velika ne smije biti zaboravljena: Sinonim za genocid nad Srbima!

Stravičan zločin u selu Velika u Crnoj Gori u kome su krajem Drugog svetskog rata nacističke SS trupe sačinjene od Albanaca i naših folksdojčera bacali srpsku decu i odojčad žive u vatru a starce i žene klali je klasičan primjer genocida jedan od mnogih koji su doveli da Srbi na nekim prostorima više i ne postoje, objašnjava profesor Miloš Ković.

Povodom 80.godišnjice sjećanja na stradanja Srba u tom zločinu patrijarh srpski Porfirije posjetiće sjutra selo Velika u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, gdje će služiti svetu liturgiju u crkvi Svetih mučenika Kirika i Julite.

Selo Velika sinonim za genocid nad Srbima

Istoričar Miloš Ković kaže da je zločin u selu Velika u Crnoj Gori jedan od sinonima za genocid nad Srbima.

„Srpski narod se u 20. vijeku tri puta suočio sa namjerom da bude uništen, da bude podvrgnut genocidu. Prvi put se to desilo u Prvom svjetskom ratu i to je uradila Austrougarska, ali i okupatorska Bugarska. Dogodilo se i u Drugom svjetskom ratu i to su uradile tadašnja Nezavisna država Hrvatska (NDH), njemački fašisti i albanski i drugi saradnici fašističkih okupatora i, konačno, to je pokušano devedesetih godina u ratovima u kojima je razbijena Jugoslavija,“ ističe Ković.

Zločin u selu Velika, dodaje Ković, samo je dio ukupnog nastojanja da srpski narod bude obrisan sa mape Evrope i svijeta i iz istorije čovječanstva.

„Taj zločin konkretno su počinile dvije SS divizije u sastavu njemačkih trupa, tačnije 7. SS divizija „Princ Eugen“ koja je u svom sastavu imala isključivo jugoslovenske folksdojčere, dakle Njemce koji su živjeli ovdje i govorili naš jezik i koji su bili dobrovoljci Hitlerovih SS tupa, i 21 . brdske divizije „Skenderbeg“ koju su činili kosovski Albanci i Albanca iz Albanije a čiji su oficirski kadrovi uglavnom bili njemački oficiri. Dakle, nisu svi narodi Balkana davali vojnike za SS trupe. Vojnike za SS tupe davali su Hrvati, Bošnjaci i Albanci,“ kaže Ković.

Genocid nad Srbima traje i danas

Zločin o kome je riječ je bio jeziv, ističe sagovornik Sputnika, jer je učinjen nad civilima.

„Učinjen je nad djecom, ženama i starcima u selu Velika i okolini i na najbrutalniji način. Na žalost, on je samo dio jednog genocidnog plana. Jer kada je riječ o zločinu u tom selu mora se naglasiti da su u tom zločinu učestvovali albanski esesovci. Posebno je bitno to danas naglasiti kada vidimo da nelegalni upravljači u Prištini na čelu sa sa Aljbinom Kurtijem neprekidno pričaju o genocidu koji su Srbi počinili nad Albancima,“ napominje Ković.

Njegovo je mišljenje da Srbija treba ozbiljno da shvati najave iz Prištine da će podići optužbu za genocid nad Albancima. S tim u vezi, ističe on, već sada Srbija treba da bude pripravna i da radi na prikupljanju podataka i činjenica od Prvog rata pa do danas po kojima će se jasno vidjeti da su Srbi ti nad kojima je vršen a i danas se vrši genocid.

„Važno je pamtiti genocid koji je nad srpskim narodom počinjen ne samo u davnoj prošlosti već i u skorijoj od strane Albanca na Kosovu i Metohiji. Dakle, na Kosmetu se 1998/1999. godine Srbima desio genocid kao i 2004. godine i on nije prestao. U ovom trenutku dok razgovaramo, albanski odmetnici protjeruju i terorišu srpsko stanovništvo. Tu je riječ o istinskom genocidu“, upozorava Ković.

Istoričar dodaje da se upravo Zapad ali i oni iz našeg okruženja koji su bili dio plana da se Srbi kao narod očiste sa lica zemlje najviše bore raznim metodama da se zaboravi genocid nad Srbima kroz dva svjetska rata i u ratu na prostorima SFRJ.

Žrtve se dehumanizuju a zločinci veličaju

„Prvo Srbe proglašavaju zločincima na sličan način kao je to urađeno i sa Jevrejima neposredno pred pristupanje Hitlerovom takozvanom konačnom rešenju. Dakle, žrtve je potrebno dehumanizovati, a kada je zločin počinjen onda je potrebno da se taj zločin opravda tako što će se žrtve naknadno dehumanizovati i proglasiti zločincima. To je rađeno i sa američkim starosjediocima, to je radila američka propaganda. Kada se žrtve proglašavaju zločincima samim tim smanjujete razmjere genocida i to se radi sad i kod nas u našoj javnosti. Konkretno, to se radi i kada je riječ o Jasenovcu. Uz sve to još se i poriče važnost i vjerodostojnost istorijskih izvora koji su nesporan svjedok genocida nad Srbima,“ napominje Ković.

U Velici i okolini 28. jula 1944. godine, osim 28 djece koje su umorene glađu u plavskom zatvoru zvjerski su poklane žene a živo u vatru bačeno 427 srpske nejači, djece, žena, staraca i ostalog nenaoružanog stanovništva. Tada je pobijeno 171 dete i osoba mlađih od 20 godina. Velika, kao najstradalnije selo u Gornjem Polimlju, postalo je mjesto sabornog pominjanja svih žrtava postradalih od naci-fašista tokom Drugog svjetskog rata.

U Velici ubijene cijele porodice

Mnoge porodice i kuće su zauvijek zatrte, bilo je i po petnaest ubijenih iz jednog domaćinstva, a ostalo je zabilježeno da je porodici Gojković ubijeno preko 20 članova. Posebno teško su postradale porodice Knežević, Vučetić, Živaljević, Paunović, Tomović, Bjelanović, Jokić, Popović, Simonović, Stešević…

Crkveno-narodni sabor održava se svake godine na dan spomena Svetih novomučenika veličkih i gornjepolimskih 28. jula, kada crkva slavi i Svete mučenike Kirika i Julitu.

Potomci žrtava, u znak molitvenog sećanja na mučeništvo svojih predaka, počeli su gradnju crkve Svetih Kirika i Julite 28. jula 1994. godine, kada je temelje hrama osveštao mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Završenu crkvu su osveštali 28. jula 2001. godine mitropolit Amfilohije i episkop Joanikije.

(Sputnik)