Veličanstven doček olimpijaca u Beogradu protekao uz nestvarne scene: Suze radosnice, baklje, pjesma

Kada se kaže „Doček na balkonu“, svima je odmah jasno: Srbija je napravili veliki sportski uspjeh. A bilo ih je u prethodnih 16 olimpijskih dana – više. Baš zato, doček sjajnih srpskih olimpijaca u Beogradu protekao je veličanstveno. Možda i ljepše od svih prethodnih.

Više od dva sata prije izlaska sportista na čuvenu terasu skupštine grada Beograda, nekadašnjem Starom dvoru, hiljade ljudi su strpljivo čekale heroje nacije, i to – spremno.

Narod je bio ogrnut srpskim trobojkama, nosio je i dresove košarkaša, i vaterpolo kapice, bile su tu i šajkače, i transparenti, i kape u bojama srpske zastave…A kada su se junaci olimpijade u Parizu pojavili – nastala je euforija.
Uz pirotehniku i povike „MVP!“ dočekan je Nikola Jokić i ostatak košarkaške reprezentacije, šou je priređen kada je na balkon došao selektor „orlova“ Svetislav Pešić, koji je zaigrao sa „bronzanim“ košarkašima, a to je bio samo početak.

Noge se nisu „odsejkle“ Aleksandri Perišić, kako je mislila da će to biti posle olimpijskog srebra u taekvondu, skakali su i pjevali zlatni strijelci Zorana Arunović i Damir Mikec, a vaterpolistima suze bile u očima kada su, uz zvuke „Otpisanih“, izašli pred više desetina hiljada građana koji su ih dočekali bakljadom.

Posebno je emotivno bilo kada je najbolji sportista svijeta, Novak Đoković, stigao na balkon nakon što je ostvario san – osvajanje olimpijskog zlata za Srbiju, a onda se sve pretvorilo u pjesmu. Najprije u himnu, „Bože pravde“, a potom u „Veseli se srpski rode“, kada se pojavila i Danica Crnogorčević, da bi sve bilo začinjeno stihovima „Igraj i pobijedi!“, uz opšte poskakivanje i svenarodnu radost. Novak Đoković je ovako sumirao utiske:

– Doček je poseban. Imao sam čast da ovdje budem više puta u karijeri. Ali, ljepše je kada slavite olimpijske medalje sa srpskim sportistima, koji su srce dali za Srbiju, koji se neprestano bore, koji žele da obraduju narod. A ima pred nama mnogo mladih ljudi… sa porodicama. Mnogo smo im zahvalni. Rekao sam im malopriije, nisu oni svjesni koliko nam znače, koliko osjećamo njihov podršku, kolika su nam podrška i podstrek. Za mene je ovo ostvarenje sna kada kročim na ovu terasu sa najboljim srpskim sportistima. Ja sam dugo čekao ovo zlato… Osvojio sam bronzu u Pekingu, na prvoj olimpijadi, a potom nisam prebrodio prepreke. Imam 37 godina, došao sam bez ovogodišnjih trofeja na Igre, bio sam povreijđen, mnogi su sumnjali da mogu nešto da ostvarim. Ali, ja sam potajno vjerovao, jer sam znao da je ovo možda posljednja šansa da osvojim zlato. A onda jedan od najboljih turnira, nisam ni set izgubio. Osjećao sam podršku naroda, osjećao sam da imam još veću odgovornost i da moram da zapnem, i da ako je ikada trenutak, to je sada. Bez lažne skromnosti, ovo je najveći uspjeh u karijeri i sa ponosom nosim ovo zlato – istakao je Nole.

Svi su na tom „balkonu šampiona“, a i pod njim i pred njim – bili baš takvi. Ponosni što su – jedno.

(NOVOSTI)