Uticajne Ambasade ne žele jedinstvo: Razbijaju opoziciju da produže vlast DPS-a!

Američka i britanska ambasada ne žele objedinjavanje opozicije u Crnoj Gori, a i interesi zvaničnog Brisela se poklapaju sa tim interesima. Svima je jasno da nakon nedavne eskalacije političke krize i hapšenja i pokušaja hapšenja Nebojše Medojevića i Milana Kneževića, da je Brisel odmah pozvao dvojac Bečić-Abazović na dodatne konsultacije. Pošto je propao prvobitni plan Brisela jer su očekivali da propadne dijalog vlasti i opozicije zbog političke krize, pred čelnike Demokrata i URE je stavljen novi zadatak. Da se po svaku cijenu razbije opozicioni dogovor i da se ovakva situacija odugovlači i tokom naredne godine. Jer, da nije tako, da u Briselu nijesu dobili depešu sa upustvima, ne bi se danas Bečić i Abazović upinjali svim silama da što više tema otvore, samo da ne dođe do dogovora. I da na svaki način izbjegnu da sjednu za isti sto sa ostalom opozicijom.

Zaista danas smiješno zvuči pozivanje njih dvojice na neki dogovor iz 2016. godine, kad svi znamo da su godinu ranije Bečić i Abazović, u odvojenim ulogama, pregovarali sa Milom Đukanovićem. Bečiću nije smetalo da sjedne za sto sa Đukanovićem, bez prethodno postavljenih ultimatuma da npr Đukanović potpiše da neće sa Bošnjacima praviti koaliciju posle izbora. Ili da natjera da se Đukanović obaveže da neće udariti na SPC.
Naravno, tada mu nije palo na pamet da uslovljava Đukanovića. Ni jedan ultimatum ili uslov Đukanoviću, za razliku od opozicionih kolega.

Abazovićeva politička opcija, oličena u Žarku Rakčeviću, učestvovala je u Vladi izbornog povjeranja, na čelu sa Đukanovićem. Za neupućene, riječ je o Rakčeviću, Milovom potpredsjedniku Vlade sa kraja decedesetih i početkom dvijehiljaditih. Čudno da biznis gurua URE cvjeta i dan danas, i samo naivni mogu pomisle da je sve to slučajno. Javno obavezivanje da se neće sa DPS-om, a šurovanje tajkuna istih političkih struktura koje to traže, sa režimom je licemjerno.

Zato, situcija je veoma jasna. Svi smo mi danas taoci 10 poslanika (Demokrate 9 i URA 1) i njihovih medija. Dva puta više je onih koji žele jedinstvo opozicije.

Koliko sjutra, ostatak opozicije treba da zakaže mjesto i vrijeme sastanka predsjednika svih opozicionih partija i nezavisnih poslanika. Ali predsjednika, a ne ovlašćenih predstavnika koji se ni kod kuće ne pitaju, a ne u partiji, ili predstavnika nekih kontejnerskih udruženja. Ko od lidera opozicije ne dođe na taj javni sastanak, jasno je za koga i za čiji interes radi!