Crnogorski apsurdi nijesu ništa novo. Naročito, ako znamo da u Šavniku i dalje traje izborni proces od oktobra 2022.godine.
Ustavni sud Crne Gore, osnovna garancija ustavnosti i pravne države, protekle četiri godine nalazi se u teškoj institucionalnoj krizi zbog nepopunjenog sastava i nedostatka kvoruma, što je dovelo do zastoja u donošenju ključnih odluka.
Ovaj presudni organ pravosuđa, koji prema Ustavu treba da ima sedam sudija, od septembra 2022. godine do danas nikada nije konstantno radio u punom sastavu zbog niza kadrovskih i političkih prepreka.
Sa aktivnih šest umjesto sedam sudija i bez stabilnog kvoruma, Ustavni sud i dalje ne funkcioniše u punom kapacitetu, što ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i zaštitu ustavnih prava građana. Kada će biti izabran sedmi sudija, to ptice na grani samo znaju.
U decembru 2024.godine sudiji Dragani Đuranović prestala je funkcija jer je ispunila uslove za starosnu penziju, što je izazvalo pravnu debatu o tome da li je to uopšte nadležnost Ustavnog odbora koji se time bavio u novembru 2025.godine ili je to isključivo posao Ustavnog suda i Ustava.
Prvi ozbiljniji problem javio se sredinom 2022. kada je Ustavni sud ostao bez kvoruma jer je nekoliko sudija steklo uslove za starosnu penziju ili im je istekao mandat.
Među njima su bili sudije Budimir Šćepanović i Desanka Lopičić, koje su prema zakonu morale da napuste funkciju nakon što su ispunile uslove za penziju, a parlament nijе blagovremeno izabrao njihove nasljednike.
To je 2025. godine dovelo do situacije u kojoj je Sud radio sa svega četvoro sudija, umjesto punih sedam, što je praktično onemogućilo donošenje odluka većinom glasova.
Sudija Desanka Lopičić, čiji dvanaestogodišnji mandat je formalno istekao krajem decembra 2025, iako je ranije ispunila uslove za penziju, nastavila je da obavlja funkciju do izbora nasljednika — odluka koja je izazvala pravne i političke kontroverze.
U 2025. godini Skupština Crne Gore je više puta pokušavala da popuni upražnjena mjesta sudija, ali bez uspjeha. U oktobru 2025. nijedan od tri kandidata — Mirjana Radović, Jovan Jovanović (kasnije izabran) i Mirjana Vučinić — nije dobio potrebnu dvotrećinsku podršku poslanika, što je ostavilo Sud bez novih članova i bez kvoruma.
Ovo je dodatno potvrdilo institucionalnu blokadu — iako su kandidati ispunjavali formalne uslove, nijesu uspjeli da dobiju dovoljnu podršku u parlamentu.
Prelomni trenutak desio se krajem decembra 2025. godine, kada je Nikola Mugoša, bivši predsjednik Državne izborne komisije, izabran za šestog sudiju Ustavnog suda. U januaru 2026. Mugoša je podnio ostavku sa funkcije u Državnoj izbornoj komisiji kako bi preuzeo novu dužnost.
Ipak, i pored izbora Mugoše, Ustavni sud ostao je djelimično nepopunjen i dalje nije imao punih sedam sudija, što i u martu 2026. otežava donošenje odluka koje zahtijevaju većinu.
Kasniji konkursi i javni pozivi koje je raspisao predsjednik Jakov Milatović obuhvatili su veći broj kandidata za popunu jednog sudijskog mjesta, ali nijedan nije bio izabran jer nijesu dobili dovoljnu podršku poslanika — među njima su bili: Nenad Đorđević, Nenad Vujanović, Milica Kovačević, Almir Muratović, Nataša Radonjić, Jelena Ružičić, Marija Bošković, Marko Blagojević, Ivan Adamović i Mirsad Mujević.
