USKORO – DOVIĐENJA, OREVUAR, AUFVIDERZEN I ADIO, ROĐAČE PREDSJEDNIČE!
Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Dragi i veseli rođače Jakove Milatoviću, poslije postizbornog izigravanja 220 hiljada birača koji su za tebe glasali; poslije današnjeg formalizovanja kršenja ustavnih nadležnosti po članu 95 Ustava Crne Gore miješanjem u lokalne izbore; poslije tvog rada u korist štete ovog naroda koji je sve više ogorčen tvojim postupcima koji polarizuju ionako duboko podijeljen narod; poslije opasnih tenzija u državi na nacionalnom, socijalnom i uopšte političkom planu; jedini izlaz iz tvog evidentnog bezizlaza, koji si sam stvorio, bio bi da što prije časno podneseš ostavku na funkciju predsjednika Crne Gore, jer si pokazao da nisi predsjednik svih građana već Crnu Goru polarizuješ, zavađaš, umjesto da djeluješ integrativno, da skupljaš rasuto, uspravljaš posrnulo, ali ti za to nisi dorastao ni politički, ni mentalno kad uporno glavinjaš glavom bez obzira i pameću bez cilja, jer da nije tako ne bi u Crnoj Gori bila izuzetna aktuelna rečenica Fjodora Dostojevskog, genija kosmičkih razmjera, koja doslovno glasi:
„Ne možete da zamislite kakva tuga i srdžba obuzimaju dušu kada veliku ideju, koju odavno poštujemo kao svoju svetinju, dohvate nevješti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami.“
Dragi i veseli rođače Jakove Milatoviću, dokazao si da nisi dorastao odgovornosi fukncije na koju se nalaziš, dokazao si egzaktnu precizost Gandijeve rečenice da „duh demokratije ne može biti nametnut spolja, on mora izrasti iz unutrašnjosti naroda“. Ne bih o detaljima koji su u Crnoj Gori vidljivi čak i slijepcima, jer bi opširno elaboriranje bilo katastrofalno štetno po tebe samog i ja želim da rođaka Jakova Milatovića poštedim od samog Jakova, pa sam ti i ovom prilikom, kao i ranije nekoliko puta u svojim komentarima, savjetovao da podneseš ostavku, a za taj visoko moralan čin treba biti dorastao mentalno, intelekualno, politički i hoću da vjerujem da bi i ti isto tako postupio da si na mom mjestu, a ja na tvom, s tom razlikom što mene niko ne bi gtrebao da nagovara već bih sam podnio ostavku.
Dragi veseli rođače Jakove Milatoviću, ostavkom ti bi se svrstao u red čuvenih Milatovića, koji se u istorijskim izvorima spominju 1359. godine, dakle 30 godina prije bitke na Kosovu, pridružio bi se istorijskim ličnostima: Grguru Milatoviću, knezu Humske zemlje, koji je 15. aprila 1392. godine bio potpisani svjedok na Povelji kralja Dabiše; Marka Milatovića, potpisnika na ugovor o miru sa Dubrovčanima 1455. godine; Milatovićima koji 1650. godine dobiše od Mletačke republike plemički status kao upravielji Budve; šestorici junaka Milatovića, koji sa ostalim Bjelopavlićima, odbraniše manasstir Ostrog od agarjanske sile od 25 hiljada koju je predvodio nekadašnji Srbin Omer paša Latas 1853. godine a ta šestorica epskih junaka Milatovića, da te podučim i podsjetim, bjehu: Mrkoje Radov Milatović ( moj čukundjed), Petar Radov Milatović (brat mog čukundjeda), Drago Andrijin Milatović (brat od strica mog čukundjeda), Mirko Bogetin Milatović (brat od strica mog čukundjeda), Jovica Krkotin Milatović (brat od strica mog čukundjeda) i Golub Đorđijev Milatović (brat od strica mog čukundjeda).
Svima njima palim svijeće kao i Marku K. Milatoviću i Radosavu M. Milatoviću koji stradaše u brodolomu italijanskog parobroda „Brindizi“, koji je prevozio dobrovoljce iz Amerike da se bore protiv Austrougarske, nadomak albanske luke Medova na Badnji dan 1916. godine. Moj dobronamjeran savjet ti je da ova imena ne prisvajaš kao što si pokušao da prisvojiš imena žrtava moje porodice od crvenog terora u pismu sinu Vojislava Šešelja, zbog čega sam te argumentovano i oštro kritikovao, jer političko prisvajanje kostiju moje porodice (mog djeda Petra učitelja, babe LJubice, stričeva Mrkoja i Vlastimira), nešto je najmorbidnije što je moglo da se zamisli pod ovom kapom nebeskom, pa je čak i ova činjenica sasvim dovoljna da hitno podneseš ostavku na funciju predsjednika države koji ne smije da laže, obmanjuje i tuđe nevine kosti morbidno prikazuje kao kosti svoje porodice, je nismo jedna poridca već samo dalji rođaci.
Da zaključim, dragi i veseli rođače Jakove Milatoviću, tvoja ostavka spasiće ti dušu i obraz. U protivnom, zna se, ili blagovremeno reagovanje institucija za zaštitu ustavnog poretka Crne Gore, ili nove litije koje će te oduvati sa mjesta predsjednika države kao šo su oduvale Mila Đukanovića, mada si ti nedavno pubertetski i diletantski uspjeh litija u smjeni Đukanoviča pokušao da pokažeš kao tvoj uspjeh mada na litijama te ne vidjeh nikada niti si imao udjela u njima, što baca sjenku na tvoj obraz i da bi osvejtlao svoj obraz hitno podnesi ostavku!
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)