Uprava za gazdovanje šumama: Nema privilegovanih
Iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima oglasili su se povodom objavljenog javnog poziva za sječe, poručivši drvoprerađivačima da džabe dobiti neće ništa i ne može više niko biti privilegovan.
Reagovanje prenosimo integralno:
Burne reakcije i zamjerke dijela drvoprerađivača povodom nedavno objavljenog Javnog poziva 1 za redovne sječe u 2024. godini i kriterijumi bodovanja, možda mogu biti materijal za medijske tekstove kojima se manipulise javnost, ali ne i Uprava za gazdovanje šumama i lovištima.
Amnezija koja je zavladala kod pojedinih drvoprerađivača govori nam, da su u pitanju ništa drugo do lična korist i lični profit uz postavljanje ultimatuma da kreiraju javne pozive po sopstvenoj mjeri, kako su to činili nekada.
Ukoliko žele da njihovi pogoni rade, sirovine za njihov rad ima, jer je Javnim pozivom 1 ponuđena i više nego dovoljna količina, koju ukoliko žele da uzmu moraju da plate, kao i svi drugi. Džabe dobiti neće ništa i ne može više niko biti privilegovan.
Poručujemo da je sa trendovima prošlosti, u kojima su drvoprerađivači diktirali uslove za zloupotrebu državnog resursa van prostorija Uprave završeno. Nećemo dozvoliti da niko, a posebno drugi, nenadležni subjekti manipulišu sa našim zakonitim i pravednim odlukama. Omalovažavanja, prozivke, prijetnje i ucjene neće nas zastrašiti da u skladu sa zakonom nastavljamo naše aktivnosti.
Kada se govori o patriotizmu, ističemo da su o njemu najmanje pozvani da govore oni koji nakon završenih radova u šumi ostavljaju puteve u katastrofalnom stanju, što mogu posvjedočiti i građani na tim podrucjima.
Njihov patriotizam se ogleda u ostvarivanju ogromne dobiti za sebe, a da se pri tom ne udostoje da ulože u infrastrukturu. Takođe, nezainteresovanost i ignorisanje da godinama unazad učestvuju u gašenju šumskih požara, a da ne govorimo o propustima u slučaju uspostavljanja zakonom propisanog šumskog reda.
Isto tako, nezadovoljni na lagerima svojih pilana, ali i u šumi imaju na hiljade kubika koji propadaju i nanose štetu, a sve zbog malog broja zaposlenih i lične pohlepe, jer uzimaju količine, koje sa minimalnim brojem radnika nisu u stanju da izvezu iz šume i prerade, a potom podnose zahtjeve za produženje ugovora, neki i po nekoliko puta za isto odjeljenje.