Uprava Javnog servisa da saopšti da li je vršila pritiske na zaposlene da glasaju za DPS

piše: Dragan Koprivica

Povodom nastojanja menadžmenta Javnog servisa da zaustavi vrijeme, i da se po kratkom postupku obračuna sa članovima kolektiva, koji ukazuju na grubo kršenje etičkih i profesionalnih normi u emisijama, očito je da je Uprava TVCG bespovratno izgubila kompas, odlučna u namjeri da ugled medijske kuće uruši do kraja.

​Tokom svih ovih godina, rukovodstvo Javnog servilnog servisa vodilo je otužnu politiku lakirovke lika i djela velikog Vođe, a sad, kad je čak i on promijenio retoriku, što je vrlo dobro, tvrdoglavo ostaje na braniku odlazećeg režima.

​Menadžment i dalje jalovo nastoji održati neodrživi status quo, progoneći slobodoumne članove kolektiva, pokazujući svoju vezanost za komunjarsku matricu: „Napusti kancelariju“. I upravo tako je poručio novinaru Zoranu Lekoviću, pritom u usmenoj formi (!), da će biti pokrenuta njegova smjena i da – napusti kancelariju.

Ako je i od rigidnog menadžmenta Javnog servisa režima, ipak je mnogo u novom društvenom trenutku osvajanja sveukupnih građanskih, i medijskih sloboda. Građani Crne Gore se s pravom pitaju šta se dešava s rukovodstvom TVCG? Da li je u pitanju pokušaj zaustavljanja skazaljki vremena, da li je Uprava čula da je došlo do društvenih promjena, je li riječ o bespovratnom okoštavanju načina razmišljanja…

​U vremenu kad sve kreće naprijed, jedino TVCG tapka u mjestu, kao što je to činila i svih ovih godina, tvrdokorno praveći zamjenu teza – da je poslušničko veličanje sad već odlazećeg režima medijski iskorak u Evropu, a da je sve ostalo retrogradno.

Na strelištu menadžmenta sad su postrojeni svi koji misle drugačije, nezavisno od toga što svojim kritičkim stavovima, u stvari, žele povratiti ugled Javnog servisa. Zato je i šef Informativnog deska, Bojan Terzić, podnio ostavku na tu funkciju, nezadovoljan informativnim programom već u dužem periodu. Ukazao je na ono na šta s indignacijom ukazuju građani Crne Gore, da se od emisija na Javnom servisu svih građana ne može praviti klasična pljuvaonica i satanizovanje onih koji drugačije misle.

​Zoran Leković s pravom apeluje protiv govora mržnje na Javnom servisu, protiv širenja vjerske i nacionalne netolerancije uz ekstremne forme neprofesionalizma, mada time nije rekao ništa novo što svi u Crnoj Gori već odavno ne znamo.

​Pošto Uprava ignoriše osnovne etičke postulate, koje svaka nacionalna medijska kuća mora poštovati, treba je podsjetiti da je neprimjereno da gost emisije može upućivati mitropolitu Amfilohiju najvulgarnije kvalifikacije, a da ga voditeljka odlučno ne upozori na osnovna pravila kuće. Nego čak sama potpiruje govor mržnje kvalifikujući crkvu na Rumiji kao „ono limeno“. U emisijama dominiraju voditeljke, koje na grube kvalifikacije svojih gostiju na račun neistomišljenika odlazećeg režima, umjesto da goste opomenu, čak ne skrivaju ni osmijehe blaženstva, zaboravljajući svoju obavezu profesionalnog vođenja emisije.

Misao iz monologa Vladike Danila „Tragovi su mnogi do pećine“ mogla bi koincidirati sa pećinskim nivoom i stepenom vulgarnosti pojedinih gostiju Javnog servisa uz servilno prećutkivanje od strane voditelja. A to nije dobro za građane Crne Gore, jer se tako promovišu neukus, pristrasnost i partijsko jednoumlje, već redovno štelovani na TVCG.

Jedini TV-voditelj koji je krajnje savjesno vodio dijalog sa svojim gostom na Prvom kanalu je Saša Klikovac, pa ne bi bilo čudo da upravo zbog toga, u poremećenom sistemu vrijednosti Javnog servisa, bude sankcionisan, pa i izbačen, kao neko ko remeti imidž huškačkih i nekulturno vođenih emisija.​

Kolegijum TVCG, u traganju za unutrašnjim i spoljnim neprijateljima, po već ovještaloj matrici svog Vođe, ukazuje na „sinhronizaciju unutrašnje pobune i spoljnih napada“. I time sinhronizuje samourušavanje Javnog servisa zarad propale politike odlazećih vlasnika Nacionalne TV-kuće.

​Pošto je glas naroda uvijek glas Boga, bilo bi interesantno među zabrinutim, dijelom zastrašenim članovima kolektiva RTCG, sprovesti anketu o ugledu i postupcima Uprave. Ocjena od nula do deset, vrlo je moguće, bila bi nula prekrižena.

U tom kontekstu DNP poziva Upravu Javnog servisa da javno saopšti makar jedno: da li je vršila skrivene pritiske na sve zaposlene da na izborima moraju glasati sad već poraženu partiju? Želimo da čujemo da nije, da bi joj se makar zaposleni na RTCG povodom toga s indignacijom smijali.

Stoga ne čudi što g. Milan Radović javno poziva kompletan menadžment RTCG da podnese ostavke, jer je ovoj Nacionalnoj medijskoj kući potrebno temeljno osvješćenje i značajan profesionalni iskorak u novo doba koje kuca na vrata cijele Crne Gore. A na šta se, kao sa vatom u ušima, jedino oglušuje grupa vjernih saradnika već poraženog režima.

​Društveni tokovi se više ne mogu zaustaviti na putu ozdravljenja Crne Gore u svakom, pa i medijskom pogledu. Još samo to da shvate i neki ovještali umovi s Javnog servisa svih građana Crne Gore. U te svrhe, DNP je spreman i da im refundira troškove razgovora sa psihologom, eventualno sa psihijatrom.

Toliko o Upravi RTCG, danas izgubljenoj u vremenu i prostoru, bez sluha za to da je Crna Gora zakoračila u novo, dobro poglavlje savremene istorije.

​Solomonsko rješenje u ovakvoj situaciji bilo bi da se Uprava RTCG zahvali Lekoviću i Terziću na korisnim sugestijama, ali i Milanu Radoviću, i Bojani Jokić, članu Savjeta, koja je naglasila da je “nezadovoljstvo radom RTCG sve vidljivije”.