Prethodnih dana su pojedinci iz PES-a i politička izbjeglica trenutno stacionirana u CIVIS-u pozivali ministre iz redova DNP-a da napuste svoje ministarske pozicije ukoliko im smeta Sporazum koji je u ime Vlade Crne Gore sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima potpisao premijer Milojko Spajić.

Podsjetimo, ministarka saobraćaja iz redova DNP-a Maja Vukićević je iskazala rezervisanost povodom pomenutog sporazuma, baš kao i lider te partije Milan Knežević, što je poslužilo pojedinim PES-ovim visokim funkcionerima da krenu u novu seriju napada na koalicione partnere.

Tako su Vasilije Čarapić i Miodrag Laković opet p(r)ozvali kolege iz DNP-a da napuste ministarske pozicije i da ne ugrožavaju evropski put Crne Gore i investicije, ako im je sporan sporazum sa UAE-om.

Ovo nije prvi put da pojedini PES-ovci na dvojnoj registraciji prozivaju ministre iz koalicije ZBCG da izađu iz 44. Vlade, kada im njihove pojedine izjave nisu potaman. Zanimljivo, slične savjete nisu predlagali partijama manjinskih naroda koje su mnogo burnije negodovale zbog pojedinih Vladinih odluka. Štaviše, sam premijer Milojko Spajić je morao da trči u Ulcinj na noge albanskim političarima i ministrima kako bi „vadio kestenje iz vatre“ zbog tendera za zakup plaža u toj opštini.

Takođe, bivši DPS-ovi osmopozivci nisu tražili od BS-ovih ministara da se povuku iz vlade zbog toga što u Bijelom Polju i dalje prisno održavaju koalicionu vezu sa, na državnom nivou, opozicionim DPS-om.

Ali zato svaki put kada ministri iz ZBCG iskažu rezervisanost prema pojedinim aktima Vlade, pojedini PES-ovi funkcioneri se strovale na njih optužujući ih za zavjereničko opoziciono djelovanje i podsticanje podjela, uz propratni i sada već tradicionalni poziv za napuštanjem izvršne vlasti.

Ako su već nezadovoljni djelovanjem ministara iz redova ZBCG-a, PES nema potrebe da ih poziva da napuste Vladu, već neka sami iniciraju njihovu smjenu tako što će ih opozvati u Skupštini Crne Gore, naravno uz svesrdnu pomoć DPS-a i njegovih satelita u čiju evropsku orjentaciju valjda ne sumnjaju.

DPS je inače poznat po svojoj predusretljivosti prema vladama čiji premijeri izraze želju za smjenom neposlušnog srpskog ministra. Uostalom, treba li podsjećati javnost kako su pomogli Zdravku Krivokapiću da se „otarasi“ svog jednog apostola Vladimira Leposavića sredinom juna 2021. godine.

Ukoliko bi Milojko Spajić krenuo učiteljevim stopama i na skupštinski dnevni red stavio glasanje o (ne)povjerenju srpskim ministrima iz DNP-a, odnosno ZBCG-a, onda bi o istom trošku PES-ovci sa evropskim i reformisanim opozicionarima, po kratkom postupku, mogli odabrati njihove zamjene koje ih iznošenjem svojih stavova ne bi uznemiravali tokom neradnih dana.

Ako im već po ko zna koji put smetaju talasanja DNP-ovih ministara, onda je red da PES kao najjači konstituent izvršne vlasti presavije tabak i sam krene u proceduralno otklanjanje „problema“, a ne da putem Iksa pozivaju koalicione partnere da se istupe iz Vlade svaki put kada iskažu skepsu za određene odluke.

Takav modus operandi praktikuju svi ozbiljniji politički subjekti i političari, PES i PES-ovci očito još nisu dosegli taj nivo.

Tagovi