Kada pogledamo kako se DPS aktivno, snažno, gotovo ostrašćeno zalaže za to da odbrani, prema njihovim navodima od nove vlasti napadnutog Radosava Ljumovića, a sve povodom toga što bi podgorička Biblioteka mogla promijeniti naziv u NB „Marko Miljanov“, pomislili bismo – Bože, velikih li boraca za domaću književnost!
„No pasaran!“, „napad na antifašizam“, „zloupotreba Marka Miljanova“, samo su neke od tvrdnji koje viđeniji podgorički opozicionari prethodnih dana upotrebljavaju ne bi li izrazili ničim logičnim opravdano protivljenje da se slavi velika ličnost kao što je Marko Miljanov.
Ipak, ako bismo sagledali malo bolje, uočićemo istu matricu koju možemo primijetiti u svakom njihovom obraćanju, samo ovog puta premještenu na polje kulture. „Sve se čovjek sa čovjekom bruka“, i već, tako dalje.
Simpatično je kako opozicija potpuno zaboravlja da je nekad imala vlast i da je imala mnogo puta priliku da pokaže i uradi štošta. To se odnosi i na odnos prema Marku Miljanovu i Radosavu Ljumoviću.
Jedan od najznačajnijih aspekata za čuvanje uspomene na naše pisce i velikane iz polja književnosti, koji ima i najdalje domete, jeste svakako škola. Ono što djeca danas uče sjutra će biti šablon po kojem će djelovati.
Školski programi bili su pod strogim monopolom bivše vlasti. U njima mjesta za Radosava Ljumovića i njegove pjesme, nije bilo. Ni u jednom razredu ni osnovne ni srednje škole nema niti jednog slova o ovom podgoričkom pjesniku. Niti jedna njegova pjesma nije predviđena za izučavanje ni na jednom obrazovnom nivou.
Takođe, te programe donosili su isti oni ljudi koji su iz lektire izbacili „Primjere čojstva i junaštva“ i sveli ih na izučavanje tek ponekih anegdota. Sličnu sudbinu, samo podmuklije prirode, doživio je i Njegoš i ostali domaći stvaraoci.
Da li je opasno poznavati kulturna ostvarenja sopstvene zemlje i sopstvenog naroda? I da li se DPS zaista bori za Radosava Ljumovića i čuvanje uspomene na njega, ili je sve samo kamuflaža kako bi se prikrile brojne afere, objelodanjeni „stanovi“ i slične, ne tako naivne priče? Da nisu izbacivali pisce, možda bi manje bili pred optuženičkim klupama?
