Za samostalni život mladih sa invaliditetom najvažnije je osnaživanje pojedinaca i porodica, servisi podrške i ekonomska nezavisnost, saopštilo je Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).
“Samostalni život podrazumijeva pravo osoba s invaliditetom da, na jednakim osnovama sa drugima, donose odluke o sopstvenom životu, biraju gdje, kako i s kim će živjeti, ostvaruju partnerske i porodične odnose, te ravnopravno učestvuju u svim oblastima života zajednice.
Međutim, ostvarivanje ovog prava u Crnoj Gori i dalje je ograničeno brojnim društvenim, institucionalnim i sistemskim preprekama, kao i nedostatkom adekvatnih servisa podrške u zajednici”, navode u saopštenju.
Upravo zbog toga je, kako naglašavaju, neophodno kontinuirano raditi na osnaživanju osoba s invaliditetom za samostalno donošenje odluka, izbor i preuzimanje kontrole nad sopstvenim životom, uz istovremeno zagovaranje razvoja dostupnih i održivih usluga podrške za život u zajednici izvan restriktivnih, nametnutih i segregišućih okruženja.
To je jedna od ključnih poruka učesnika Škole samostalnog života koju je početkom juna organizovalo UMHCG u Baru.
“Učesnici Škole su istakli da su naučili mnogo novih sadržaja, a gotovo svi smatraju da će stečena znanja i vještine moći da primijene u svom daljem radu i svakodnevnom životu. Posebno su značajnim i interesantnim istaknuti razgovori i diskusije o samostalnom životu, iskustva drugih osoba s invaliditetom, praktične vježbe, grupa samopodrške, kao i stručni savjeti predavača”, dodaje se.
Učesnici su naveli da su im se najviše dopao interaktivni pristup radu, otvorene diskusije, razmjena ličnih iskustava, rad u grupama i pozitivna energija među samim učesnicima.
“Kao najvažnije ishode Škole, učesnici navode veće razumijevanje koncepta samostalnog života, bolje poznavanje izazova s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u procesu osamostaljivanja, nova psihološka znanja, ali i osjećaj ličnog osnaživanja.
Cilj Škole bio je da se osobama s invaliditetom pruži relevantno znanje, vještine i mehanizmi potrebni za osnaživanje, kontrolu i upravljanje sopstvenim životom, kako bi bili motivisani i pripremljeni za produktivniji i ispunjeniji život izvan restriktivnih okruženja koja nameću društvo i institucije”, ukazuju.
Posebno značajan dio Škole, prema njihovim riječima, bio je grupni rad tokom kojeg su učesnici identifikovali prepreke s kojima se svakodnevno suočavaju u ostvarivanju samostalnog života, partnerskih odnosa i roditeljstva.
“Kao najčešće prepreke naveli su izazove u samoprihvatanju i izgradnji samopouzdanja, kao i sistemsku neprepoznatost roditelja koji su osobe s invaliditetom. Učesnici su istakli da prepreke često nijesu samo fizičke i institucionalne, već i društvene i psihološke prirode, te da dodatno utiču na njihovu osnaženost i mogućnost donošenja samostalnih odluka”, piše u saopštenju.
Kada je riječ o podršci koja im je potrebna za ravnopravno učešće u zajednici i ostvarivanje ličnih i porodičnih planova, učesnici su, kako su kazali, izdvojili razvoj servisa podrške, finansijsku podršku, psihološko savjetovanje, podršku porodice i partnera, kao i izgradnju međusobnog povjerenja i emocionalne povezanosti.
Naglašena je i potreba za podrškom u ostvarivanju roditeljstva i porodičnih odnosa, uz puno poštovanje izbora osoba s invaliditetom na osnivanje sopstvene porodice.
Istaknuto je da su mnoge želje tokom odrastanja bile potiskivane zbog društvenih očekivanja, nametnutih ograničenja i sistemskih prepreka, zbog čega je posebno važno raditi na osnaživanju osoba s invaliditetom i stvaranju društva koje će prepoznati i podržati njihove životne izbore.
“Škola je realizovana u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije”, zaključili su.
