UMHCG: Podržavamo najavljeni rast zarada, predloženi model uzrokovaće gubitak radne snage

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) podržava najavljeni rast minimalne i prosječne zarade i postepeni rast svih penzija, uz zabrinutost da predloženi model povećanja zarada neće proizvesti adekvatne efekte i uticaj na poboljšanje životnog standarda građana/ki, navodi se u saopštenju.

“Najavljene mjere, u nedostatku ostalih neophodnih mjera, kod nekih poslodavaca mogu proizvesti i dodatan gubitak radne snage, nemogućnost zadržavanja najboljih kadrova i neodrživost svih neophodnih radnih mjesta”, kazali su iz Udruženja.

Navedenu ocjenu istakli su tokom Javne rasprave na Nacrt fiskalne strategije Crne Gore za period 2024 – 2027. kroz usmene, a potom i pisane komentare, primjedbe i sugestije koje su dostavili Ministarstvu finansija.

“Zarade i penzije, odnosno svi redovni prihodi građana/ki trebaju rasti postepeno, i pratiti troškove života, na koje utiču brojni faktori, kako oni na globalnom nivou, tako i oni u državi Crnoj Gori. Navedno znači da i materijalna davanja iz oblasti socijalne i dječje zaštite, kao i svi drugi iznosi novčanih davanja iz državnog i lokalnih budžeta trebaju pratiti ova povećanja”, dodaje se u saopštenju.

Iz UMHCG su dodali da Iako podržavaju povećanje minimalne i prosječne zarade, smatraju da nije prihvatljivo ukidati doprinose za penzijsko osiguranje, i uvoditi dvije minimalne zarade, već jednu jedinstvenu, a podsjećaju da je u predizbornoj kampanji bila navaljena minimalna zarada od 700 evra.

“Uvođenje dvije minimalne zarade, u odnosu na stručnu spremu definisanu aktom o sistematizaciji radnih mjesta: jedne za srednju i niže spreme, a druge za visoku stručnu spremu, smatramo neprihvatljivima iz razloga što će dovesti do socijalnog jaza i produbiti siromaštvo i društvenu isključenost onih sa srednjom i nižom stručnom spremom, ali i nepravednost prema nekim kategorijama onih sa visokom stručnom spremom. Treba imati u vidu da je i država u velikoj mjeri odgovorna za obrazovanje ljudi koji žive u njoj, pa tako je i naša država i ranije i sada odgovorna i za uslove obrazovanja, kao i za ukupne uslove života”, dodaje se u saopštenju.

Iz Udruženja smatraju da nije prihvatljivo da se u tolikoj mjeri približavaju minimalna i prosječna zarada, kao i da se približava prosječna zarada s ostalim zaradama, a što će biti slučaj kod velikog broja zaposlenih ukoliko se usvoji dokument Fisklalne strategije i zakona koji je prate na način na koji se planira, odnosno na način na koji Vlada predlaže Skupštini. U tom smislu, ukazuju da je bilo neophodno sagledati potencijalne rizike najavljenog i način na koji će se to odraziti na sve kategorije zaposlenih i poslodavaca, odnosno zaposlene i poslodavce iz različitih sektora, uključujući posebno privredu i NVO sektor.

“U slučaju usvajanja predloženog teksta Fiskalne strategije, smatramo da će doći do negativnog uticaja na nevladin sektor, i to onaj dio koji je istovremeno i poslodavac. U tom smislu, ako je ovoj Vladi zaista cilj unapređenje saradnje s NVO i stvaranje adekvatnijeg ambijenta za djelovanje NVO, pa i održivost ovih organizacija – posebno onih koje su zbog svoje uloge i oblasti djelovanja značajne i potrebne samoj državi – onda ona treba planirati i usvojiti mjere kojima će se to i postići. U suprotnom, u slučaju usvajanja planiranog, bez sagledavanja negativnih uticaja i time sprečavanja da se oni dogode, smatramo da će se jedan broj NVO koje imaju zaposlen kadar „ugušiti“, doći će do gašenja manjih organizacija, smanjenja kadra pa time slabljenja jačine i uticaja NVO, osim onih koje možda mogu biti konkurentne i državi i privredi”, kazali su iz UMHCG.

Kako kađu iz Udruženja, neke NVO su u proteklom periodu, dominantno usljed povećanja zarada u javnoj administraciji, izgubile značajan dio kadra jer nijesu bile u prilici da povećaju zarade, imajući u vidu način poslovanja i projektno finansiranje.

“Prema tome, Vlada ne treba da pokazuje svoj odnos prema NVO formiranjem ministarstva za saradnju sa NVO jer je to isključivo učinjeno/vođeno političkim interesima, već to treba činiti mjerama i politikama koje će omogućiti NVO nesmetan rad i funkcionisanje, a prije svega održivost onim NVO koje sve teže opstaju. S obzirom na to da je i UMHCG nevladina organizacija za sebe možemo reći da smo veliki poslodavac, ali imamo bojazan da kadar nećemo biti u stanju da zadržimo ukoliko se nastave trendovi koji postoje posljednjih par godina, pa i oni koji se odnose na način povećanja zarada i sektore u kojima se one povećavaju, bez ravnomjernog, pravednog, pravičnog i jednakog pristupa prema svima”, poručuje se u saopštenju.

Iz UMHCG ističu da u slučaju usvajanja najavljenog, kod nekih poslodavaca desiće se potpuno približavanje zarada kompletnog zaposlenog kadra, bez obzira što opis poslova, opterećenje, stepen odgovornosti, uslovi i zahtjevi određenih pozicija nijesu ni uporedivi, a kamoli slični.

“Naime, kao NVO finansiramo se isključivo projektno. Prema tome, mi nijesmo u mogućnosti da, ako želimo zadržati cjelokupan kadar, povećamo zarade svima na način koji je pravedan jer bi nam to uvećalo troškove na mjesečnom nivou i za par hiljada evra. To nama nijedan donator neće obezbijediti, pa smo u nepravednoj poziciji u odnosu na administraciju čije zarade finansiramo svi mi, građanke i građani Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Predstavnici Udruženja takođe smatraju da nije prihvatljivo ukidanje penzijskog osiguranja kroz novi obračun zarada i da treba naći drugi model povećanja zarada, a zadržavanja penzijskog osiguranja.

“Kao organizacija koja zastupa prava i interese osoba s invaliditetom, i kao organizacija koja je i poslodavac osobama s invaliditetom, ukazujemo da bi ukidanje obaveznog penzijskog osiguranja dovelo do potpune socijalne nesigurnosti sada zaposlenih i budućih zaposlenih osoba s invaliditetom, ali vjerujemo i već penzionisanih. Naime, osiguravajuće kuće s kojima se može ugovoriti privatno penzijsko osiguranje imaju diskriminatorne prakse prema kojima osobe s invaliditetom kao grupaciju smatraju rizičnom i mnoge osobe s invaliditetom zbog toga ne mogu zaključiti ovakvu vrstu ugovora”, poručuju iz UMHCG.

U saopštenju se navodi da bi to u starijoj dobi, u slučaju ukidanja obaveznog penzionog osiguranja, mnoge osobe s invaliditetom primoralo da traže smještaj u rezidencijalnim ustanovama i da, u nedostatku prihoda i uslova za život, budu potpuno zavisne od sistema i brige države. Time bi navedena mjera povećala institucionalizaciju osoba s invaliditetom, koja se ionako povećava usljed nedostatka sredstava, uslova i usluga za život u zajednici.

“Izjednačavanje minimalne zarade i minimalne penzije u proteklom periodu dovelo je do prijevremenog penzionisanja (odlaska u invalidsku penziju) osoba s invaliditetom, pa iskazujemo bojazan da će se isti trend nastaviti i sada u slučaju usvajanja predloženog plana zarada/penzija. U tom smislu, ponavljamo da bez obzira na opravdanost rasta minimalnih primanja, mora biti veći raspon između određenih kategorija zarada, kao i između zarada i penzija, kako ove mjere ne bi negativno uticale na neke poslodavce i zaposlene. Iako smo ranije Ministarstvu rada i socijalnog staranja dostavljali svoje primjedbe i sugestije i na Zakon o radu kako bi se poboljšale garancije za osobe s invaliditetom, one su mahom odbijene bez ikakvog konkretnog obrazloženja. Iste primjedbe dostavili smo i uz komentare na tekst Nacrta fiskalne strategije, međutim iz verzije izmjena i dopuna ovog zakona usvojenih juče na telefonskoj sjednici Vlade uvidjeli smo da nijedna sugestija nije uvažena”, poručili su iz UMHCG.

Udruženje je mišljenja da tekst Nacrta fiskalne strategije ni na koji način nije odgovorio kako, odnosno kojim politikama i mjerama država planira smanjiti broj nezaposlenih osoba s invaliditetom (trenutno preko 9,5 hiljada) i kako planira smanjiti nezapošljivost ove kategorije građana/ki, posebno onih koji su više od tri godine na evidenciji nezaposlenih, a neke od njih i više od deset godina.

“U tom smislu, predložili smo da finalna verzija dokumenta obuhvati analizu trenutne situacije i planirane mjere za period 2024 – 2027. a koje se neće svoditi na grant šeme za zapošljavanje osoba s invaliditetom”, kazali su u saopštenju.

Dodali su da nacrt strategije, kao i neka druga dokumenta Vlade, uvodi pojam socijalna davanja, iako on kao takav nije prepoznat u pravnom sistemu Crne Gore.

“Zbog toga smo ukazali i da ovaj dokument treba biti usklađen sa sistemskim zakonima, pa prema tome i navode o usmjeravanju „socijalnih davanja tamo gdje su potrebna” treba izbrisati jer se ne radi o milostinji države, o njenoj humanosti i dobroj volji, nego o pravima građana/ki, te prema tome obavezi države. U tom kontekstu, podržavamo rast iznosa za materijalna davanja, razvoj, povećanje i unapređenje usluga socijalne i dječje zaštite kroz adekvatnije garancije, sprovođenje u praksi, ali i povećanje budžeta u ovoj oblasti. Navedeno podrazumijeva i adekvatno planiranje rasta cijena usluga socijalne i dječje zaštite u skladu sa rastom ostalih cijena, pa i cijene rada, odnosno povećanja zarada”, navodi se u saopštenju.

Iz Udruženja poručuju da unapređenje života građana/ki (što je i strateški cilj ekonomske politike Crne Gore) i povećavanje standarda života se ne postiže samo i isključivo povećanjem zarada i penzija, već brojnim drugim mjerama i aktivnostima, uključujući i unapređenje materijalnih davanja, njihovo adekvatnije propisivanje, garantovanje nedostajućih prava, te usluga socijalne i dječje zaštite i njihovu skoro potpunu reformu.

“Prema tome, nikakva manja izdvajanja, smanjenje rashoda i potrošnje, odnosno budžeta na uštrb socijalne zaštite nije prihvatljivo, već naprotiv; ova oblast mora adekvatnije da odgovori na savremene izazove i uslove života građana/ki, posebno ugroženih kategorija i kategorija u riziku”, poručuju iz UMHCG.

Kako zaključuju u saopštenju sve navedeno ukazuje da Vlada i njene institucije tokom pripreme navedenih politika i mjera nijesu procijenile njihov uticaj na osobe s invaliditetom, što je obaveza koju je Crna Gora preuzela ratifikacijom UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, a koju uporno dugoročno krši i ignoriše kao dio pravnog sistema najveće vaznosti i snage.