Udruženje veterana “Košare 1999.”: Krivokapiću, glasali smo vas, a vi ste nas prevarili i poljubili ruku NATO krvniku!

Izjava Ilije Mandića predsjednika Udruženja ratnih veterana prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije iz Crne Gore – „Košare 1999.”

Premijer Zdravko Krivokapić je veliko razočarenje ratnih veterana Vojske Jugoslavije, koji su gotovo stoprocentno glasali za listu kojoj je on bio na čelu. Posebno je teško povrijedio nekadašnje pripadnike prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije iz Crne Gore. Njegovo ponašanje u centrali NATO pakta u Briselu je zaledilo srca svih nas koji smo glasali za njega vjerujući da je on častan čovjek i patriota. Očekivali smo da nova vlast u Crnoj Gori zauzme ispravan stav prema agresiji NATO pakta na SR Jugoslaviju i zaliječi bolne rane iz prošlosti koje nam je zadala Milova vlast. Međutim premijer Krivokapić je uradio isto što i Milo Đukanović, sagnuo glavu, poljubio NATO zastavu, zakleo se na vjernost i odanost NATO paktu i pride obećao da ćemo se svi promijeniti i postati onakvi kao što je on bio tog dana.

Gospodine Krivokapiću, ne možemo Vam oprostiti što ste nas prevarili, jedno pričali i postupali prije, a drugo poslije izbora.

Ja sam sa devetnest godina teško ranjen na Košarama od strane avijacije NATO pakta. Od tog 11. maja 1999. godine sam invalid, a 17 mojih saboraca, mladih vojnika mojih vršnjaka, je tog dana poginulo, a više od 70 je ranjeno u bombardovanju NATO-a i napadu albanskih terorista. Slično su prošli i drugi članovi našeg udruženja. Ne shvatate vi naše probleme sa kojima se suočavamo već nas ponižavate. Da ste prošli golgotu koju su preživjeli regruti i rezervisti Vojske Jugoslavije znali biste o čemu govorimo.

Većina nas vojnika na odsluženju vojnog roka, smo praktično kao djeca, gledali kako NATO kasetne i napalm bombe bez milosti ostavljaju sprženu zemlju na Kosovu i Metohiji.

Ponosni smo na veliki otpor našeg naroda i vojske koji su se jedini u Evropi suprostavili agresiji vaših saveznika, Krivokapiću. Smatramo da smo kao vojnici i naslednici naših slavnih predaka ispunili kosovski zavjet, a ja ni danas ne žalim svoju krv i djelove mog tijela koji su tog 11. maja 1999. godine ostali na obroncima ispod karaule na Košarama. To je bila dužnost i obaveza ne samo pojedinca nego čitave generacije koju smo sa ponosom ispunili. Zato ne prihvatamo, ne pristajemo i nećemo da se u naše ime govori i obećava onako kako ste to Vi juče učinili u Briselu.