Udruženje novinara apeluje: Jubilej od 150 godina slave u poplavljenim prostorijama koje im je ostavio DPS!
Udruženje novinara Crne Gore predstojeći Dan novinara (23. januar) i jubilej 150 godina crnogorskog novinarstva dočekuje sa poplavljenim prostorijama, razbacanom dokumentacijom i neriješenim imovinskim statusom. Iako je iza njega 75 godina postojanja u Udruženju novinara se ne zna ni šta je čije, a da bi došli do svoje kancelarije svaku put moraju da pitaju sekretarice OO DPS-a da otvore vrata i puste ih da uđu u tih tridesetak kvadrata u zgradi gdje se nalazi i OO bivše vladajuće stranke. A i kada uđu, nema šta da vide i bolje je da i ne dolaze.
Prostorije su u očajnom stanju, u kuhinji vode do koljena, razbacane flaše i čaše i jedan radijator koji nema koga da ogrije. A kada se uđe u glavnu prostoriju dočeka vas pola metra prašine, razbacana dokumentacija, stolovi ili slomljeni ili samo što nijesu, prozori prema ulici otvoreni i tako reći mame na izvolte. Međutim i da neko dođe neznan sa ulice i upadne u ovu prostoriju ne bi imao šta da odnese. Sve što je nešto vrijedjelo davno je odnešeno, a ostavljeno je samo ono što nikome ne treba.
Novi čelnici Udruženja, izabrani u avgustu prošle godine, ovakvu prostoriju su zatekli, pa su za njen današnji opis odgovorni oni koji su u ranijem periodu predstavljali Udruženje i jedno vrijeme kitili se novinarskim uspjesima svojih članova. Po slobodnoj procjeni Udruženje ima trenutno oko 300 članova, ali dokumentcija je razbacana u jednom ormaru i u njemu je sve onako kako je bilo i prije pet ili šest godina. Današnje prostorije najstarijeg Udruženja novinara koje ove godine obilježava 76 godina postojanja i 150 godina crnogorskog novinarstva su prava slika i prilika domaće žurnalistike, tranzicije i uništavanja svega što novinarstvo po definiciji jeste. Taman su i novinari kao pomenutih 30 kvadrata, razbacani na sve strane i očerupani do gole kože!
ramota je za novinare, ali i ovu državu, da Udruženje u ovakvim uslovima dočekuje vrijedne jubileje. Ko je za to kriv vjerovatno bi lako moglo da se otkrije, ali i šta sa time. Godine koje su pojeli novinarski skakavci ne mogu da se vrate niti obnove, jer su strvinari manipulacije i partijske egzaltacije davno otišli iz ovoga Udruženja i prepustili ga pojedincima kojima je stalo do profesije, ali nemaju sredstava da Udruženje i novinare vrate na stare staze.
Sramota za novinare i ovu državu. Međutim ko to čuje i ko se zbog toga sjekira? Važno je da su novinarski rovovi iskopani i još uvijek se kopaju i iz njih se puca na sve strane. I ko onda u tom obračunu da brine o tih 30-ak kvadrata najstarijeg esnafskog novinarskog saveza u Crnoj Gori! Nigdje kao u tih 30 kvadrata u jednom kadru ne ogleda se sav sunovrat novinarske profesije!