Piše: Bojo Pižurica

Sve se živo nakostriješilo na ovu crnu Ameriku. Lako je da se kritikuje ali ajde nađi se, podrži, ulij nadu, pokaži saosjećanje za američku potrebu da sebe postave umjesto Boga. Ja vjerujem u Boga i u američku vojsku. I da je srce samo srce ako je američko. Zato treba liječiti sebe dok ne postaneš Amerikanac.

Ne mogu sebi da dođem. NATO nije šćeo da posluša Trampa i da mu se pridruži u njegovom novom odbrambenom pohodu. Kad je on tražio evro lidere i lidersice dobijao je odgovore – te sad je bio tun, te koristi stari godišnji, te razbolio mu se partner, te istekla mu baterija, javiće se od utorka. I sve tako, strkli ko klikeri.

Moramo da pomognemo našem NATU da se ne obruka. Mi bar znamo šta je to bruka. Pogrešna su razmišljanja da bi se NATO slađe uključio nego vode se napio ali, avaj, boji se belaja u sopstvenoj kući i kakvog poziva Ajatolaha evropskim muslimanima.

Urazumimo se. Naš NATO je na ispitu, a ispitivač uvijek drži štap, ovoga puta bez šargarepe. Pa zar od onakvog NATA koji je žario i palio Srbijom i Crnom Gorom i pobio onoliki narod, spade na to da na Iran ne smije ni petardu da opali ili da saspe bar malo osiromašenog uranijuma.

Zato ajmo mi da odblokiramo Ormuški prolaz, valja spašavati obraz NATU a nama je obraz vazda bio na prvom mjestu. Kažu da tamo treba zauzeti neko ostrvo Harg i da to može da se uradi samo brzim jurišnim gliserima. E svašta, pa mi smo majstori za glisere, pitajte DPS. Brze i jurišne. Brze na pare i jurišne na Crkvu.

More bit, da će Evropljani i Amerikanci moći tu i sami da se snađu. Ipak su oni izvršili zauzimanje raznih ostrva uključujući i ono Epštajnovo.

Nafta i dalje teče Ormuškim moreuzom ali, nažalost, samo u juanima. Koliko juana, toliko nafte. Zato je Donald zapjevao – Ej Omere dilbere, ovako više ne mere. Tako je uspio da zaštiti svoje savezničke petromonarhije na Bliskom istoku a ako ovako nastavi Bliski istok će biti sve bliži I bliži.

Crna Gora kao suverena država, ili suvjerena, vjerena za NATO čeka šansu da udari muški na Ormuški. Jer ako ne udari, NATO će ostati bez nafto. A da NATO kupuje od Rusije, ne ide brate. Zamislite da mi onih 5% za njih plaćamo u rubljama. Okle nam rublje, propalo se. Pa nijesmo mi Petrovići da imamo zlatne rublje od Rusa svake godine. Od Petrovića smo daleko koliko petrodolar od juana.

Za sada, Crna Gora je odlučila da svoju NATO flotu drži u svojim vodama, da tamo nadgleda betoniranje obale i da nam drži strah od iskrcavanja Srba i Rusa. I da pregleda u mladeži zube, da vidi da li s unučadi đedovi igraju baš kao što to čini određeni đed sa određenim unukom.

Kad smo već kod Srba, ovijeh dana još jedna fantastišen vijest. Naši omiljeni crnogorski Srbi, ovi iz DPS, rekoše da treba izvršiti pomirenje Crnogoraca i Srba. Možda nekom uredbom, direktivom ili nekim novim  evropskim Avnojem. U pravu su, treba izvršiti pomirenje sa samima sobom. Možda čekaju da im poziv uruči njihov počasni Ajatolah. Ravnodnevica je, pa ni on tačno ne zna da li je dan ili noć, kad sazna, javiće im.

Neka pjevačica je još devedesetih pjevala – Ti bi mogo sve da mi daš, al ja neću s tobom jer si mafijaš. Eto, ona je još tada riješila moralnu dilemu, ovi iz DPS još nijesu. Oni su u Črnu Goru unijeli poštenje i demokratiju. Unosio je ko je šta mogao – Petrovići knjige, oružje i rublje, neko nekoruban urmetin, neko makarone, neko Trumanova jaja, neko banane, neko mauzoleje i bombe na naše gradove, kao Tito.

A on je sa onim svojim ostrvom bio Epšvajn prije Epštajna. I učio nas da možda ne možemo da utičemo na svjetska kretanja ali možemo da se obračunamo jedni sa drugima. Ali, to je prošlost. Prošlost u Crnoj Gori nije problem, već je problem što prošlost nije prošla.

Kad smo već kod pjevanja da čujemo šta se pjeva po evropskim dvorovima. Glavni hit je – Jedite pasulj, Evropi je poteban gas. Priča se da su ovijeh dana vodeći njemački proizvođači automobila ipak pronašli Ursulicu i pitali je – Was is das, Ursulice?! Nihc gas, nihc nafta! Ekonomišen kaput! Ona je smireno uzela poslednju mocart kuglu sa stola, razmotala je i zagledala se u sjajni zlatni papir, njenu omiljenu boju.

Mercedes je zapjevao – Otkad otišla si s drugim, imam želju da te nema, mrzim svako novo jutro što bez nas se porađa

Folksvagen je nastavio – Niđe druga niđe brata, radost ne kuca na vrata već odavno mi se ništa lepo i ne događa

Opel – Da me nema možda niko ne bi zaplakao za mnom u toj priči koja traje ja sam zaboravljen lik

Ursulica – Ali život ide dalje, čudne razloge mi šalje da na malo sreće ima pravo čak i gubitnik

Kažu da se posle ovog sjetnog i emotivnog momenta Ursulica presaldumila i strogo pozvala Ameriku i Iran da hitno sjednu za pregovarački sto. Pa kako sestro Ursulice bez NATA?!

Kada je ovo čuo Donald Fredovič Tramp, toliko su mu se zatresle gaće da mu se pokvario nosač aviona na kojem je stajao. Gaće su dali Melaniji da ih opet opegla na ivicu a nosač aviona evakuisali na Krit na antistresnu terapiju.

Ja idem. Pa kad završim sa Ormuškim kao nagradu dobićemo juriš na Kubu i Kubanke, omorike tanke. Jedva čekam da zapalim tompus i da se osjetim pobjednički kao neki naš tajkun i onaj koga tajkun pokriva ispred svoje izbetonirane obale. Ispred nosa tompus, ispred tompusa hotel, ispred hotela pučina plava spava i beskrajni pada mrak, a iza mene Crna Gora, slobodna, suverena, od onomlani punoljetna.

A šta ako ne uspijem u Ormuški? Pa ništa, pale su cijene nekretnina u Dubaiju, sve može da se kupi u pola polovine cijene, a ima i jeftinih lambordžinija i ostalih maseratija. Zato, preporuka za naše građane a naročito penzionere, ko god ima pet miliona neka ide tamo i pazari, bolje i to nego da daje pare na nekakve kaucije. Bolje prolaz Ormuški nego zatvor spuški.

Uzgred, mogu da obiđem nekretnine i firme nekih viđenijih odavde što su ih odavno tamo pokupovali ali sad ne mogu da otputuju i da ih koriste. Ili su im uzeli pasoše ili imaju seanse sa svojim advokatima i odvjetnicima. Fino se zdogovorimo, šćemerimo pare, napravimo zajednički fond za ulaganje u Črnu Goru. Da se Vlasi ne dosjete i Alah dragi da nas vidi.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi