Udbaški spinovi: Kad narod progovori onda se tajnoj policiji priviđaju “dogovori” Đukanovića i Vučića!

“Sve je ovo dogovor Aleksandra Vučića i Mila Đukanovića“. Rečenica koja, kako broj ljudi koji izlaze na litijama širom Crne Gore, postaje sve impozantniji, sve više para uši svakom građaninu. I to nije slučajno, da ne bude zabune. To je klasična udbaška šaptačka krilatica, koju, oni koji ne misle dobro nikome u Crnoj Gori, uporno forsiraju poslednjih dana. Ta izlizana floskula, kreirana u Crnoj Gori a ne negdje drugo, nekako, najčešće se čuje iz usta onih koji na taj način traže alibi za sebe, odnosno, da iza nje sakriju svoj kukavičluk u danima kada narod dostojanstveno, civilizovano i mirno, pokazuje revolt povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

I nije slučajno što rečenica sa početka teksta počinje da bude maksimalno eksploatisana baš u ovim danima, kada preko 200.000 ljudi, kako govore izvještaji medija, širom Crne Gore, stoje na braniku svoje Crkve. Namjera onih koji plasiraju ovu rečenicu je da politički kontaminiraju veličanstvene skupove, jer jedino se vlast najbolje snalazi u takvim  “obojenim” situacijama. Žele da na taj način “ublaže” ulogu Mila Đukanovića, koji je inspirator Zakona o slobodi vjeroispovijesti, tako što će ga, navodno, izjednačiti sa Aleksandrom Vučićem. Stavljanjem znaka jednakosti među njima, žele da stvore alibi za Đukanovića. Tako žele da Đukanovićev teret oko Crkve, koji ga politički opterećuje iz dana u dan, a za koji je jedino on i kriv, prebace na Srbiju i Aleksandra Vučića. Za svoju tezu, po starom oprobanom receptu ne nude dokaze, osim par izlizanih fotografija dva predsjednika sa javnih okupljanja šefova država u inostranstvu. Računajući da će tom podjelom tereta, relaksirati stvarnog krivca za današnju situaciju u državi. A adresa tog krivca nije u Beogradu, već u Podgorici, iako se mnogi upinju da dokažu nedokazivo, upirući prstom u srpske vlasti.

Narodu treba baciti političku kosku, oko koje treba da se glođu na društvenim mrežama, kako bi otupili narodnu energiju. To je već stara matrica tajne službe, koja je nekada davala rezultate. Danas, kad se osvrnemo oko sebe i vidimo nepregledne kolone naroda, ujedinjenih oko svojih svetinja, jasno je da su inspiratori rečenice sa početka teksta “džabe krečili”.

Rečenica sa početka teksta je, sad je to i jasno, poslednji adut onoga ko je plasira, u partiji pokera, koju je on izgubio, stavljajući državu na kocku, kao svoj lični zalog, ali mu još nijesu javili.

Zato, poruka je jasna, vrijeme će ubrzo pokazati i ono malo tragova, ako ih uopšte ima skrivenih, svih onih koji, širenjem udbaških matrica, ne žele dobro ni sebi ni drugima. I ne zamjerite onima koji tu rečenicu šire. Ostali su zagubljeni negdje između ličnog interesa da ne izgube neku sitnu privilegiju i realnosti koja se ovih mjeseci dešava širom Crne Gore. Oni su glasnici onih, koji su svjesni da ih je realnost pregazila, pa poslednjim atomima snage traže alibi za svoja nepočinstva. To su isti oni koji o Crkvi govore kao o privatnom preduzeću, i koji na onoga ko je stvorio ovu državu gledaju kao na bankomat preko kojeg će, najlakše doći do lake love, jer su sve državne resurse već potrošili. Pa bi i Crkvu da stave na kocku, u nekoj od svojih ličnih partija pokera.

Ne nasijedajte na provokacije, naročito političke. Na udbaške fore i fazone. Niti je za to vrijeme, niti vakat. A vrijeme je majstorsko rešeto, a spašen je samo onaj ko je strpljen.