Ubistvo „Škaljarca“ na Cetinju: Lješkovića likvidirao profesionalac – policajac, vojnik, lovac…

Cetinjanin Vasko Lješković, pripadnik „škaljarskog klana“, ubijen je 27. septembra oko 15.30 časova u dvorištvu svoje kuće hicem sa obližnjeg brda.

Međutim, još nije poznato kada je sa brda udaljenog oko 500 metara od kuće Lješkovića egzekutor povukao oroz puške sa snajperskim nišanom i 37-godišnjaka pogodio u srce.

Kako je naveo izvor “Vijesti”, prema do sada poznatim činjenicama, nesporno da je pucao profesionalac obučen za rukovanje poluautomatskim snajperskim oružjem.

U pitanju je sadašnji ili bivši vojnik, policajac, sportski lovac.

“Imajući u vidu da su kuća i dvorište okruženi visokim zidom, te da je pokojni ubijen unutar istog, hitac je morao biti ispaljen sa obližnjeg uzvišenja – pošumljeni dio i kameno brdo… Pucanj sa ove udaljenosti iz snajpera i sa uzvišenja, zahtijeva besprekornu preciznost, ali i obučenost strijelca, što znaci da je morao imati tačne podatke o kretanju, ponašanju, lokaciji i navikama pokojnika – tačna daljinja, vidno polje, brisani prostor, moguće prepreke letu projektila i slično. Ova činjenica ukazuje da je žrtva morala duže vremena biti praćena i opservirana, kao i kuća i dvorište”, izjavio je sagovornik “Vijesti”.

Za ovako precizan hitac, ubica morao dobro poznavati teren

Objasnio je da ulazna i izlazna rana projektila – lijeva strana grudnog koša, govori da se radi o većem kalibru metka, koji je obezbijedio da se poslije opaljenja izbjegne uticaj nadmorske visine ili vjetra, na let ili pad projektila, da ne dođe do deformacije leta projektila, što obezbjeđuje vrlo precizan pogodak:

“Da bi ispalio ovako precizan hitac, u odnosu na udaljenost i nadmorsku visinu, strijelac – ubica je morao više puta uvježbavati, odnosno ‘upucavati’ oružje iz kojeg je pucao, i to u uslovima koji su isti ili približno isti lokaciji i poziciji sa koje je pucano na žrtvu, što znači da je kako za uvježbavanje, ali i sami odabir mjesta za kobni pucanj, ubica morao dobro poznavati teren”.

Profesionalnih snajperista – „jedan hitac, jedan pogodak“

Isti sagovornik ocijenio je da je, imajući u vidu da se ubistvo desilo tokom dana, u vrijeme dobre vidljivosti, ubica najvjerojatnije tokom noći došao na poziciju odakle je pucao:

“Kako bi izbjegao da bude uočen, kamuflirao se, pritajio i ostao miran do pojavljivanja jasne mete i cilja… Činjenica da do sada na licu mjesta nisu pronađeni materijalni tragovi koji bi mogli ukazivati na mogućeg počinioca (svjedoci, video-zapisi isl.), kao ni oružje ili čaura iz kojeg je ispaljen smrtonosni hitac, govori da je sve bilo profesionalno organizovano i izvedeno“, rekao je sagovornik, pa nastavio:

„Sintagma profesionalnih snajperista – ‘jedan hitac, jedan pogodak’, još je jedna od činjenica koja potvrđuje osnovanost pretpostavke da se radi o profesionalnom i obučenom ubici, koji ne puca prvi put sa ove daljine, budući da je ubica ispalio samo jedan smrtonosni hitac. Ubica je ili imao dobru logistiku ili odlično poznaje grad i teren, ukoliko do sada nema svjedoka ili očevidaca njegovog kretanja tokom dolaska ili poslije odlaska sa mjesta zločina”, zaključio je dobro upućeni izvor.